Planirao sam pisati o sjajnom „Hladnom ratu“ Pavela Pawlikowskog, planirao sam reći koju o trećoj sezoni „Daredevila“ ili o izvanrednoj „Haunting of  Hill House“ kojom nas je počastio Netflix, ali kad sam se vratio kući dočekala me vijest da je umro Stan Lee. Sve drugo odmah je palo u vodu. Stan Lee nije samo institucija stripa kao umjetnosti, on je čovjek koji je preoblikovao čitavu popularnu kulturu i – usudio bih se ići čak i toliko daleko – poimanje svijeta u kojem živimo. Rođen davne 1922., a u industriji stripa od 1939., Lee je znao osjetiti kako društvo diše i kako se industrija mijenja. Već na rubu da odustane od pisanja stripova i posveti se nekoj „ozbiljnijoj“ umjetnosti Stan Lee je za kraj odlučio napraviti jedan strip po svom guštu. Slučajno je to ispao „Fantastic Four“, a ostalo je i za njega i za Marvel – povijest.

Oglasi

U našem dijelu svijeta nema puno glumica pred čijim se radom jednoglasno možemo pokloniti. Glumce i glumice smo, kao i toliko toga, sveli na površinsku razinu bez vrednovanja njihova rada kako zaslužuju pa ih kao društvo svodimo na lijepa lica s kazališnih dasaka, platna ili ekrana. Milena Dravić je vjerojatno najveća jugoslavenska glumica, koliko god voljeli glumiti da ništa pod tim pridjevom ne pripada našoj povijesti i koliko god mi se čini da postoji postotak ljudi koji bi taj dio prošlosti izbrisali. Međutim, Milena Dravić pripada zajedničkom naslijeđu, istom onom pred kojim često zatvaramo oči. Njena je smrt, kao i Oliverova, još jednom pokazala kako smo kadri nadrasti djetinjasto brisanje prošlosti i pokazati da cijenimo umijeće. Komentari su suglasni oko toga da je otišla jedna od najvećih glumica koje su se ikad pojavile u prostoru ljudi što se razumiju bez titla, a izuzev par idiota kojima nije bilo jasno da je Milena Dravić neizostavni dio i hrvatske filmske kulture, zajednički su nazivnik posljednjih nekoliko dana bili žaljenje i poštovanje prema legendi.

DC je krenuo sa Black Label etiketom. Što to znači za ljubitelje stripa? Prije svega „nema granica“ i „nema cenzure“. DC ovom etiketom donekle unaprjeđuje svoju Elseworlds etiketu i daje mogućnost kvalitetnim autorima da pričaju priče bez ograničenja i cenzure. Ako mislite da ste to već negdje vidjeli niste pogriješili. Slična je filozofija stajala iza Marvelove MAX etikete prije nešto više od deset godina. Osim naslova koje još nismo vidjeli, DC će pod tom etiketom ponovno izdati neke kultne naslove kao što su „Batman: Godina Prva“ ili „All-Star Superman“ pa će možemo veseliti što će i nove generacije imati prilike vidjeti naslove koji su oblikovali povijest i stripa i superjunaka. Prvi naslov koji je formalno izašao pod „Black Label“ etiketom je „Batman: Damned“, spoj čovjeka-šišmiša i Johna Constantinea i mogu reći kako prvi dio trodijelne priče sve u svemu – uopće nije loš.

25. 4. očekuje nas druga sezona „Sluškinjine priče“. Sjajna serija po romanu Margaret Atwood osvojila je i publiku i kritiku, a distopijski svijet u kojem se odvija radnja funkcionirao je kao glasno i poželjno upozorenje kamo nas ekstremi, ako im se dozvoli, mogu odvesti. Ako želite uvod u nadolazeću drugu sezonu „Sluškinjine priče“ možete posjetiti knjižnicu Gajnice 23. 4. 2018. gdje će se u sklopu Noći knjige održati prigodni program pod nazivom „Sluškinjina priča i ostale storije o drugotnima“.

Nažalost, još jedna vijest o smrti u filmskome svijetu. Ljubitelji filma mogli su proteklih tjedana uživati u ciklusu filmova braće Taviani na hrvatskoj televiziji. Taj ciklus je službeno zaključen ovu subotu odličnim filmom „Noć svetog Lovre“. Vittorio Taviani, jedan od dvojice braće u čijim smo filmovima mogli uživati zaslugom trećeg programa HRT-a umro je u nedjelju 15. travnja 2018., u 89. godini života.

Kad te uz jutarnju kavu zatekne vijest o nečijoj smrti zastaneš na trenutak i prisjetiš se svega što je osoba koje više nema napravila i što ti znači njen rad. Kad je u pozadini te vijesti buka ispaljenih raketa i rata u kojem postoje istine i „alternativne činjenice“ onda te ta vijest rastuži i više jer imaš osjećaj da vrijeme nepovratno ide na gore. Legende odlaze, karikature ostaju. Miloš Forman svakako spada u skupinu legendi, redatelj je to koji je utjecao ne generacije filmaša, a još od legendarnih „Ljubavi jedne plavuše“ (1965.) i „Gori moja gospođice” (1967.) ispisao je neke od najpamtljivijih stranica filmske povijesti. Od danas živimo u svijetu bez Miloša Formana. Gledam ispred sebe presjek njegova rada slušajući soundtrack iz „Kose“ (1979.) i jedino mogu ponoviti: Legende odlaze, karikature ostaju.

Postoje trenuci u kojima, bez obzira na obveze, moraš napisati tekst. Ljudi poput Hawkinga to zaslužuju. Prije koju godinu kad sam pisao o „Teoriji svega“ govorio sam kako mi je drago da film nije otklizao u patetiku. Danas, kad Hawkinga više nema, mogu patetično iskreno reći – hvala. Prije dvadeset godina bio sam klinac s ambicijama i kompleksima. Danas su ostale ambicije, a klinac ostaje skriven i izlazi po potrebi. Ono što prepoznajem kao jedan od razloga zašto su kompleksi ostali negdje na prijelazu iz osnovne u srednju školu je poznati fizičar koji odgovara na mail petnaestogodišnjem klincu. Bilo bi pogrešno reći da je to jedan od mailova koji mijenja život ili da se nakon njega nešto drastično promijenilo, ali umjesto traženja nedostataka u pubertetskom ogledalu počeo sam tražiti način kako ih pretvoriti u prednosti. Jer, niti mail niti pisma koja su uslijedila nisu bila ozbiljna stvar. Hawking je, kad se sve zbroji i oduzme, govorio o vremenu koje ljudima s poteškoćama otvara nove prilike i horizonte. Negdje u to doba Bare je pjevao kako je „crnog đavla zgrabio za muda“, a i pisma su se svodila na to. Nije stoga bilo čudno što sam baš korespondenciju s velikim fizičarem odabrao kao temu maturalnog rada i na taj način, čisto simbolički, odrastao.

Nakon kraćeg zatišja vrijeme je da objavimo rezultate izbora za najbolji film i seriju u 2017. prema glasovima čitatelja Ekranizacije. Odziv na samo glasanje bio je velik, što u Facebook grupi Ekranizacije, što na FB stranici, što na kontakt mailu danijel.jedrisko@ekranizacija.com. Rezultati su dobiveni bodovanjem na sljedeći način. Prvo mjesto bodovano je 10 bodova, drugo 9 i tako do desetog. Zbrojem dobivenih bodova dobiveni su pobjednici u kategorijama najboljeg filma i najbolje serije u 2017. godini. Izbor čitatelja Ekranizacije je sljedeći: 

Dragi pratitelji Ekranizacije, 

prijatelji sa filmskog portala Film-Mag objavili su svoj tradicionalni popis top filmova po izboru hrvatskih kritičara. Kako navodi Film-Mag najbolje filmove u 2017. birali su (abecednim redom) : Tihoni Brčić, Josip Grozdanić, Marijana Jakovljević, Danijel Jedriško, Ada Jukić, Robert Jukić, Vladimir Kleščić, Krešimir Košutić, Mario Kozina, Miro Nikolić, Marko Njegić, Boško Picula, Damir Radić, Dragan Rubeša, Marko Stojiljković i Dean Šoša. 
Što se tiče stranice ekranizacija.com, top lista koja je prijavljena na ovaj izbor nije konačna lista koja će do konca siječnja biti objavljena na portalu jer će na nju  vjerojatno upasti kandidati za Oskara i Zlatni Globus.

Moja lista prijavljena za ovaj izbor je sljedeća:

Poštovani čitatelji i pratitelji Ekranizacije! 

Počinje glasanje čitatelja za najbolji film i seriju u 2017. Glasanje će trajati do 31. siječnja 2018. u ponoć.

Pozivamo sve vas da nam pošaljete listu od 10 najboljih serija i 10 najboljih filmova u 2017.

U obzir dolaze sve serije koje su se emitirale u 2017. pa ćete tako primjerice napisati “Stranger Things, sezona 2” ili “Legion, sezona 1”. Zbrojem glasova dobit ćemo pobjednika. 

Svoje liste šaljite na danijel.jedrisko@ekranizacija.com ili ih stavite u komentar odgovarajućeg posta na Facebook stranici i/ili grupi Ekranizacija. 
Veselimo se odabiru! 

Nakon odmora uvjetovanog hektičnim prosincem vraćamo se Tjednoj temi grupe. Kako se krajem godine svode računi, tako je ova tjedna nešto drugačija. Ovotjedna tema bit će 

TREŠ. 

Treš nije nužno loš i to nisu najgori filmovi koje ste gledali (to će jednog dana biti posebna tema). Treš je nešto što toliko loše da je ustvari dobro. Filmovi kao što su ”

Čuvaj se Sinjske ruke”, “Titanic: animirani mjuzikl”, “Inseminoid” ili “Frankenhooker”. 

Koji Vama padaju na pamet?