Simpsoni, Star Trek i Stephen Hawking ili “Kako nedostatak pretvoriti u prednost?

Postoje trenuci u kojima, bez obzira na obveze, moraš napisati tekst. Ljudi poput Hawkinga to zaslužuju. Prije koju godinu kad sam pisao o „Teoriji svega“ govorio sam kako mi je drago da film nije otklizao u patetiku. Danas, kad Hawkinga više nema, mogu patetično iskreno reći – hvala. Prije dvadeset godina bio sam klinac s ambicijama i kompleksima. Danas su ostale ambicije, a klinac ostaje skriven i izlazi po potrebi. Ono što prepoznajem kao jedan od razloga zašto su kompleksi ostali negdje na prijelazu iz osnovne u srednju školu je poznati fizičar koji odgovara na mail petnaestogodišnjem klincu. Bilo bi pogrešno reći da je to jedan od mailova koji mijenja život ili da se nakon njega nešto drastično promijenilo, ali umjesto traženja nedostataka u pubertetskom ogledalu počeo sam tražiti način kako ih pretvoriti u prednosti. Jer, niti mail niti pisma koja su uslijedila nisu bila ozbiljna stvar. Hawking je, kad se sve zbroji i oduzme, govorio o vremenu koje ljudima s poteškoćama otvara nove prilike i horizonte. Negdje u to doba Bare je pjevao kako je „crnog đavla zgrabio za muda“, a i pisma su se svodila na to. Nije stoga bilo čudno što sam baš korespondenciju s velikim fizičarem odabrao kao temu maturalnog rada i na taj način, čisto simbolički, odrastao.

Image result for Stephen W. Hawking simpsons

Hawking je, iako je fascinacija fizikom s vremenom popustila, ostao neko koga pratiš s vremena na vrijeme. Čitao sam „Svemir u Orahovoj ljusci“ i zgražao se nad tim prijevodom, pratio sam njegove izlete u SF antologiju „Gospodari SF-a“ i razmišljao koliko me njegov rad podsjeća na onu Aldissovu prema kojoj smo zaboravili gledati zvijezde suočeni s poplavom lošeg fantasyja i crne kronike. Film „Teorija svega“ dao je začuđujuće dobar uvid u suočavanje s dijagnozom, onaj trenutak u kojem postaje jasno da alkohol neće riješiti probleme i da moraš nastaviti život. Ako je točno da imaš samo tih desetak godina koliko ti liječnici daju onda ih moraš iskoristiti. Na YouTubeu postoji video u kojem Hawking, Arthur C. Clarke i Sagan raspravljaju o budućnosti. Već tad je Hawking nadmašio prognoze. Tko bi rekao, gledajući taj video, da će ih sve nadživjeti?

Kozmos je maštovita igračka, crne rupe zrače i fizičari bježe od singulariteta kao vrag od tamjana. U singularitetu, naime, ne vrijede zakoni fizike. Sve je to bila nekakva zafrkancija koju pronalazim u fragmentima pisama dok u ruci držim maturalni rad u kojem je sve skenirano i posloženo. Njegova asistentica koja je s vremenom preuzela dopisivanje, gdje bi se on samo povremeno uključio, gledala je na invaliditet kao na oruđe za otvaranje drugačijeg horizonta, nikako nedostatak. Suočen s Hawkingovim gostovanjem u „Simpsonima“, a i u „Star Treku“ shvatio sam da stari lisac bira i serije s porukom. Jer, kad sve zbrojim i oduzmem u ovom prisjećanju, više su me naučili „Simpsoni“ i „Trek“ od nekih profesora. Zapravo, to prožimanje fizike i popularne kulture, ta snažna popularizacija znanosti nešto je na čemu je Stephen W. Hawking radio čitav život. Simbolika brojeva kao simbolika života. Rođen tri stotine godina nakon Galilea, umro na dan broja PI. Da iskoristimo poveznicu do kraja „ipak se kreće“ i odlazi u…. beskonačnost.

Mediji i popularna kultura od Hawkinga su stvarali Einesteina novog doba. Iako bi se dalo razgovarati o tome koliko je za taj pristup zaslužan ALS, a koliko njegova neprijeporna znanstvena genijalnost, Hawking je i na općoj i na specifičnoj razini za osobe s invaliditetom napravio veliku stvar. Generalno, pokazao je da se može. Pojedinačno, pokazao je koliko prognoze ovise o volji. Volja, taj pojam koji se kroz povijest koristio i na krive načine, nešto je što obilježava Hawkingove riječi. Nije popuštao i nije se zadovoljavao s onim što mu je dodijeljeno. Pritom je, naravno, griješio i navodio me da shvatim koliko je značajna opservacija profesorice iz kemije nakon što je saznala za naše dopisivanje:

„Vidiš, Danijele tu ti je razlika između ljudi koji misle da su veliki i onih koji su stvarno veliki. Onima koji su stvarno veliki ni na ovakav mail nije teško odgovoriti.“

Zbog toga je ovaj tekst subjektivna, patetična i osobna stvar. Priča o čovjeku koji je nesavršen, a velik, ali i priča o dječaku koji se pita koliko može. Da se poslužim Stephenovom metaforom:

 „Ne postoji jednadžba koju ne možeš riješiti“, napisao je, „postoje samo nepoznanice koje trebaš drugačije posložiti.”

Related image

Stephen. W. Hawking (1942. – 2018.)

Oglasi