Planirao sam pisati o sjajnom „Hladnom ratu“ Pavela Pawlikowskog, planirao sam reći koju o trećoj sezoni „Daredevila“ ili o izvanrednoj „Haunting of Hill House“ kojom nas je počastio Netflix, ali kad sam se vratio kući dočekala me vijest da je umro Stan Lee. Sve drugo odmah je palo u vodu. Stan Lee nije samo institucija stripa kao umjetnosti, on je čovjek koji je preoblikovao čitavu popularnu kulturu i – usudio bih se ići čak i toliko daleko – poimanje svijeta u kojem živimo. Rođen davne 1922., a u industriji stripa od 1939., Lee je znao osjetiti kako društvo diše i kako se industrija mijenja. Već na rubu da odustane od pisanja stripova i posveti se nekoj „ozbiljnijoj“ umjetnosti Stan Lee je za kraj odlučio napraviti jedan strip po svom guštu. Slučajno je to ispao „Fantastic Four“, a ostalo je i za njega i za Marvel – povijest.
Rođen kao Stanley Martin Lieber najpoznatije naslove napisao je u suradnji s legendarnim Jackom Kirbyjem, a ta 1961. u kojoj je objavio „Fantastic Four“ označila je najavu desetljeća promjena u društvu. Taj je strip, naime, označio potpuno novi smjer superherojskog stripa. Četiri junaka nisu nosila maske, a nisu imali ni tajni identitet. Ono što je označilo prekretnicu u poimanju superjunaka je to što su se članovi tima svađali između sebe i što su – svako za sebe – imali svoje slabosti. No, Stan Lee nije tu stao.
Stvorio je mnoštvo omiljenih likova i timova: Hulk, Doctor Strange, Iron Man, Daredevil, X-Men su tu da spomenemo samo neke. No, ako bih morao izdvojiti lika po kojem ću najviše pamtiti Leejevo pisanje, a to je vjerujte mi teže nego što se čini, onda bi to morao biti Spider-Man. Peter Parker koji je proizašao iz njegove imaginacije nije jedan od onih tinejdžera s reklame, Parker je imao probleme i prištiće, djevojke i zadaće. Sve to zajedno omogućilo je milijunima tinejdžera da se poistovjeti s njim. Leejev Spider-Man izgledao je kao jedan od onih tinejdžera koji su slali pisma izdavačima. Poruka je bila jasna: svatko od nas može postati superjunak.
Taj smo način pisanja scenarija nazvali Marvelovom metodom, a Lee će zauvijek ostati njegov najznačajniji predstavnik. U ranim sedamdesetima Lee je držao predavanja na fakultetima, a njegov je utjecaj protezao se toliko daleko da je kroz svoje likove progovarao o društvenim promjenama, ratu u Vijetnamu i netrepeljivosti prema drugom i drugačijem. Upravo to je moment na kojem likovi koje je Stan Lee stvorio zadržavaju svoju zanimljivost. X-Men su pogotovo predstavljali poruku svima onima koji ne trpe različitost, svim onim mizoginim ljudima koji ispužu ispod kamena svaki put kad su suočeni sa bilo kakvom, stvarnom ili fiktivnom opasnosti.
„S velikom moći dolazi i velika odgovornost“, rečenica je prema kojoj ćemo pamtiti ovog neprežaljenog velikana. Stan Lee uljepšavao je živote ljudi diljem planeta. Danas kad ga više nema možemo skrenuti pogled prema nekom od brojnih cammeo pojavljivanja u filmovima iz Marvelova svemira i primijetiti kako je taj devedeset i nešto godišnji starčić zadržao svježinu. Zbog toga, nemojte mi zamjeriti što nisam pisao o novim Fibrinim izdanjima na ovogodišnjem Interliberu. Svijet stripa danas je stao. Bit će sutra vremena za druge teme. Danas se treba nakloniti. Jer, zaista ne postoji puno takvih kao što je bio Stanley Martin Lieber. Jedan i jedini Stan Lee. Personifikacija Marvela i živa legenda stripa.
Hvala Stan, stari vraže. Ne samo za sve one trenutke koje sam doživio s tvojim likovima nego i za sve što ću još doživjeti. Ljudi poput tebe ne umiru. U njima ću vidjeti neki skriveni cammeo, mali neprimjetan dio tebe kako se šeretski smije kao i svaki put dosad. Dosjetku ću izmisliti sam. Tako ćemo po n-ti put komunicirati kao pisac i čitatelj.
Kako smo, jelte, već navikli.
Ekranizacija 