U čemu je kvaliteta, privlačnost i jeza “SLUŠKINJINE PRIČE”?

“Sluškinjina priča” prema romanu Margaret Atwood podigla je prašinu još otkad se pojavila na HBO GO i HBO on DEMAND uslugama u Hrvatskoj. Originalno producirana putem HULU streaming servisa, “Sluškinjina priča” samo nastavlja tradiciju odličnih knjiških adaptacija te mreže. Lani smo tako uživali u izvrsnoj “11/22/63”, a ove godine nas je dočekala “Sluškinjina priča”. Priča o distopijskom svijetu u kojem je funkcija žene svedena na rađanje, a funkcija društva ne klerikalnost, otkriva nam više o društvu u kojem živimo nego smo si kadri priznati.

Related image

Elisabeth Moss je nakon odlične australske serije “Na vrhu jezera” (“Top of the Lake”) i “Momaka s Madisona” (“Mad Men”) ovdje potvrdila status jedne od najboljih televizijskih glumica današnjice, a “Sluškinjina priča”, svim prijeporima usprkos, dovela je temu ženskih prava i ubrzanog skretanja društva u desno, na naslovnice svih medija koji nešto znače. No, osim dominacije u ovogodišnjim medijima, što nam to o nama govori svijet “Sluškinjine priče”? Identitet je termin koji danas koriste svi, neovisno bili lijevi ili desni, kao argument za ciljeve koji često zvuče kao da su ispali iz nekog drugog vremena. Identitet je uvijek zgodno opravdanje jer svi znamo da je čovjek bez identiteta sveden na dio mase. U tom kontekstu zanimljivo je kako upravo oni čiji stavovi po prirodi najsnažnije zagovaraju očuvanje identiteta teže utapanju individualnosti u ideologiji, a upravo ta distinkcija polje je radnje u kojem se odvija “Sluškinjina priča”.

Razne su kritike naglašavale orijentaciju serije na feminizam, ali dok su jedne od njih slavile propagiranje snažnog ženskog lika koji se opire opresiji, druge su upravo poziciju u kojoj se nalazi Offred smatrale uvjerljivom i krivo odaslanom porukom koja poništava temelje borbe za ženska prava. Scene u seriji su zaista odvratne, a pritom ne mislim samo na one koje proživljava glavni lik. Fizičko unakažavanje vrlo je često praćeno i tendencijom zatiranja osobnosti, ali zanimljvo je primijetiti kako su upravo oni likovi koji su fizički najgore prošli tu osobnost zadržali. Elisabeth Moss se sjajno snalazi u glavnoj ulozi. Njene ekspresije lica u najtežim trenucima otkrivaju nam koliko je burno ono što se u njoj odvija u odnosu na staloženu masku koju mora nositi izvana. Identitet je, naučimo kroz nekoliko epizoda, ono što smo stvorili tijekom definiranja vlastitih sklonosti i vrijednosti, ono što na koncu nosimo u sebi, a ne ono što nam definira propaganda, bez obzira govorimo li o vjeri, domovini ili bilo kojoj drugoj podlozi za ideologiju.

Image result for handmaid's tale

“Sluškinjina priča” poantira kako je do transformacije društva došlo zbog njegove apatije i nezainteresiranosti i tu se krije možda i najsnažnija poruka ove serije. Serija je to koja je pogodila vrijeme i čija nominacija na Emmyjima nije nezaslužena. Trump, Brexit, nijekanje evolucije, prijetnje nuklearnim ratom ili prešućivani kriminal financijskog sektora simptomi su itekako aktualnih trendova u posttranzicijskom SAD-u u kojem privid regresiranja društva, umjesto njegovog napredovanja ostaje sve očitiji. Transfromacija društva iz znatiželjnog okruženja željnog znanja u društvo koje stenje pod pritiskom i u kojem ne postoje ambicije očita je, ali kako nam sugerira i “Sluškinjina priča” nije neminovna. U tom je smislu treba promatrati kao ekstrem onoga u što bismo se mogli pretvoriti ako se apatija i nezainteresiranost nastave.

Related image

Naravno, ne mora značiti da svaka ideologija vodi k tom ekstremu, ali grupni identitet nužno zatire onaj individualni, a kroz povijest su nam genijalni individualci donosili napredak, dok su ideološki snažno impregnirana društva uglavnom stagnirala ili nazadovala. Kad si postavljamo pitanja i kad dozvoljavamo kritku, onda se i razvijamo. Kad njegujemo raspravu i poštujemo tuđe mišljenje, iako je drugačije, onda se zasluženo nazivamo ljudima. Ako, pak, njegujemo mentalitet čopora i ako je zakon čopora jedini ispravan onda u pravilu i nismo različiti od životinja. Tu se krije privlačnost “Sluškinjine priče”. Ona je žena u čoporu u kojem vrijedi zakon većine. Licemjerje koje se pritom gura pod tepih potpuno je navažno zato što je skriveno od pogleda, a ako netko i izloži na vidjelo vrlo brzo će se sugerirati da je riječ o podvali, zabludi, fatamorgani.

Related image

Dokle god marginalnost dobiva prostor, a većinska je populacija nezainteresirana, taj prostor dobiva na važnosti. U “Sluškinjinoj priči”, daleko više u seriji nego u romanu, glavni lik dobiva prostor za bunt. Ono što nam sjajno režija, montiranjem više vremenskih tokova u priču, daje do znanja je kašnjenje u reakciji. Slično kao kod priče s porezima kod nas, reakcija dolazi kad je zakon već usvojen, a ne dok se o njemu glasa. U ovoj su seriji posljedice ozbiljnije, ekstremne. Želimo vjerovati da će takav princip ostati samo fikcija i da u realnosti ne može proći, a onda se sjetimo da je 2017. i da se samo prethodne godine već dogodilo nekoliko stvari za koje smo mislili da su moguće samo “u teoriji”.

Image result for handmaid's tale

Osim tehničkih razloga poput kvalitete glume i režije, to je razlog dominacije “Sluškinjine priče” na Emmyjima. Serija je fantastično pogodila trenutak i zbog toga je sličnija filmu strave od većine horora koje sam gledao jer, iskreno, ne mogu zamisliti gori horor od perspektive da se njena priča – ostvari.

IMDB

Oglasi