Kad je HBO objavio da traži scenariste za prvu seriju s područja Balkana zavladalo je uzbuđenje. S jedne strane HBO je pojam kvalitetnih serija na svjetskoj razini, a s druge domaće TV kuće ne rade baš nešto na produkciji novih, kvalitetnih naslova. Zapravo, od „Počivali u miru“ i „Novina“ u Hrvatskoj nije napravljeno ništa novoga što bi zainteresiralo publiku koja sadržaj traži mimo sapunica i razbibrige i zainteresirana je uz kvalitetno ispričanu priču uključiti moždane vijuge. Zbog svega toga, objava HBO-a izazvala je uzbuđenje kod nas koji pratimo što se događa na domaćoj sceni, a premijera serije „Uspjeh“ podigla je prag očekivanja.
Odličan HBO-ov potez, da prvu epizodu da gledateljima bez naplate putem svih kablovskih operatera, dodatno je doprinio tim očekivanjima, a priča o četvero ljudi koji postanu povezani neočekivanim događajem zainteresirala je i one koji inače i ne prate domaću produkciju. Marjan Alčevski, scenarist serije i pobjednik spomenutog HBO-ovog natječaja, priču je konstruirao oko nekoliko likova iz različitih društvenih sfera. Ubojstvo, kao centralni događaj koji poveže likove, tek je osnova zapleta. Sve ono što se događa kasnije u znaku je iznenađujuće dobrih glumačkih izvedbi o kojima ću reći nešto kasnije i izuzetno dobro odmjerene režije oskarovca Danisa Tanovića.
Odabir Tanovića za režiju „Uspjeha“ dodatno je povisio očekivanja od ove serije jer je na taj način HBO nastavio s odabirom prominentnih redatelja za režiju svojih europskih serija. Ako dosad niste imali prilike proučiti HBO-ov katalog europskih serija onda svakako valja istaknuti serije „Čopor“, „Gomoru“, „Genijalnu prijateljicu“ i „Gorući grm“ kao dobar uvod u problematiku. Te serije, kako ćete i sami vidjeti, često ne prate produkcijske standarde koje imaju njihove američke usporednice, ali kvalitetom ne odudaraju puno. „Uspjeh“ svakako podiže ljestvicu za hrvatske serije, kako na produkcijskom, tako i na scenarističkom planu. To nikako nije serija bez mana, i dalje tu ima nedostataka i nelogičnosti u scenariju, ali kao cjelina „Uspjeh“ opravdava ime. Gluma je odlična, bez obzira govorimo li o Tari Thaller, Uliksu Fehmiu ili Mariji Škaričić, zaista možemo reći da je svatko od njih odličan. Određene zamjerke se mogu naći u karakterizaciji lika kojeg glumi Toni Gojanović, ali i on je dobar u okviru koji mu dozvoljava napisan lik.
Vrijedi spomenuti kako se i „Uspjeh“ povodi za maksimom koju smo naučili iz „Počivali u miru“: najbolje priče se događaju oko nas. Glasanje za proračun u zagrebačkoj skupštini, građevinska mafija koja nastoji oprati što više novca ne mareći pritom za sigurnost projekta, ubojstva zlatne mladeži… Sve su to događaji koje možemo pronaći na naslovnicama političkih tjednika i/ili crne kronike. Šteta je samo da scenarist nije snažnije dotaknuo želju mladih za odlaskom.
Ono što me posebno fasciniralo kroz svih šest epizoda serije je izvedba mlade Tare Thaller. Za tako mladu glumicu zbilja je fascinantno kako je iznijela najkompleksniju ulogu u seriji. Njen lik prođe najzahtjevnije putovanje od svih likova u seriji pa možemo reći da i lik odrasta s glumicom što je možda i najveći kompliment koji mogu dati. Marija Škaričić kao inspektorica također je vrijedna pažnje, a svojom ulogom navodi me na pomisao kako bi bilo zanimljivo vidjeti zaseban serijal u duhu nordijskih detektivskih romana posvećen samo njoj. Sve u svemu, likovi su me natjerali da bindžam kompletnu sezonu i uopće mi nije žao.
Dobro je i što je otvoren prostor za drugu sezonu. Nadam se da će je biti jer imam osjećaj da se u „Uspjehu“ ima još dosta toga ispričati iako bi možda bilo bolje da je serija zamišljena kao antologija pa da priča više različitih priča iz sfere tranzicijskog „uspjeha“ kakvih smo se imali prilike nagledati i u stvarnom životu. Ako su „Počivali u miru“ bili prvi korak ka revitalizaciji domaćih serija ovog formata, da bi pritom i napredovali iz sezone u sezonu, onda „Novine“ možemo promatrati kao nastavak tog puta dok je „Uspjeh“ prvi korak prema konačnom cilju. Zbog toga se treba nadati da će ovakvih projekata biti još, ali i da će nacionalna televizija kao nositelj kulturne ponude shvatiti da za ovakve projekte ima publike i odmaknuti se od sapunica, pseudo-dokumentaraca i ratnih kultova ličnosti koji podsjećaju na filmove iz prošlih režima.
Ponekad je dobro pogledati u sadašnjost i snimati za budućnost. Uspjeh možemo mjeriti na različite načine. „Uspjeh“ je u tom smislu skroz dobar pokazatelj, ako uopće netko na Prisavlju ima hrabrosti krenuti u tom smjeru.
Ekranizacija 