Smrt može biti razlog za smijeh. Još je Neil Gaiman rekao kako je jedan od osnovnih zadataka Smrti da zatvori vrata, pogasi svijetla i pospremi iza nas kad više nikog ne bude. Pratchett je glasu smrti dao velika slova, a ja sam oduvijek zamišljao – iz istog razloga – da starog kosca s kapuljačom igra Christopher Lee. Bez obzira kako ju zamišljali, kao konjanika Apokalipse, stariju sestru Sna ili kosca duša smrt je za ljude oduvijek fascinacija. Nerijetko se događalo da bude i predmet humorističnih serija. Tu je prednjačio Bryan Fuller koji je sa „Pushing Daisies“ (prevedeno kao „Dodir života i smrti“) i „Dead Like Me“ („Tko živ, tko mrtav“) pomaknuo granice i način na koji televizija pristupa smrti. Humor na tu temu ne samo da je dozvoljen, nego je i poželjan, a publika će za njega uvijek postojati. Netflixova serija „Kominsky Method“ samo je posljednji prilog tom nizu priča o smrti koja može biti zabavna.
Serija je to koja govori i o tome kako se starost nosi s njenim približavanjem. Može joj se pristupiti kao da ne postoji, kao da nastojimo od nje pobjeći, a može ju se i prihvatiti kao dio života. Smrt je, u toj seriji, samo posljednji čin teatra pa ne čudi da je glavni protagonist učitelj glume. Njegova metoda sastoji se od imitiranja drugog, uz ideju da toj imitaciji ipak damo nešto svoje. Uobičajeno, bit će teško povući granicu između glume i života jer je, koliko god bili zatvoreni u iluzije, teško ignorirati svijet oko nas.
Michael Douglas u glavnoj ulozi igra Sandyja Kominskog, učitelja glume koji pokušava pronaći sidro u životu što mu klizi kroz prste. Bez obzira govorimo li o privatnom ili o profesionalnom aspektu Sandy se čini kao jedan od onih likova koji su u stanju sve zeznuti pa i ono što ima potencijal čini neostvarivim. Takvi ljudi, kako bi funkcionirali. moraju imati protutežu kako se njihova autodestruktivnost ne bi prelila iz čaše koja samo što se nije razbila. Seriji pomaže i što Sandy Kominsky nije jedini takav lik u priči. Njegov najbolji prijatelj i agent Norman mora suočava se s velikom promjenom koja će dodatno naglasiti prolaznost. Upravo su scene s Normanom jedne od najzabavnijih u seriji jer taj cinični starac govori ono što većina misli, ali se ne usudi izreći. Alan Arkin je briljantan kao Norman, a način na koji on i Douglas funkcioniraju na ekranu jedan je od najzabavnijih u posljednje vrijeme.
Moram reći kako sam se baš razveselio u ovoj seriji ponovno vidjeti Dannyja DeVita, glumca koji mi je na izvjestan način obilježio djetinjstvo i čije uloge u filmovima kao što su „Baci mamu iz vlaka“ i drugi Burtonov Batman predstavljaju najvažniji dio filmskog odrastanja. „Kominsky Method“ je, na neki način, ponovni susret velikih glumaca, a u kritičkom čitanju i metafora života. Stvarnost se ne mora previše razlikovati od kazališnih dasaka, ali poanta bi bila da ljude pred kojima ne moramo glumiti treba čuvati.
To je, pak, lekcija koju nikad nije na odmet ponoviti.
Ekranizacija 