Malo je koji naslov uzdrmao književnu scenu posljednjih godina kao „Genijalna prijateljica“ Elene Ferrante. Četiri knjige o najboljim prijateljicama dale su nam priču o „Mediteranu kakav je nekad bio“, ali i o Mediteranu koji se bori s tranzicijom nakon Drugoga svjetskoga rata, posljedicama poraza Italije u tome ratu i dobro poznatim muljatorima i tajkunima za koje pojam časti kreće najprije od njih samih. Elena Greco i Lila Cerulio dvije su djevojčice koje nastoje odrasti u nečemu što bi najtočnije bilo nazvati napuljskim getom. Zbivanja u tom getu, jednako kao i želja naših junakinja da iz njega pobjegnu, osnovni su motivi prve knjige. Nažalost, ne mogu ulaziti detaljnije u radnju, ali priča o dvjema prijateljicama otvara razne mogućnosti za karakternu dramu na malome ekranu, a rijetko gdje je to moguće tako kvalitetno kao na HBO-u. „Genijalna prijateljica“ dovela nam je priču napuljske tetralogije na male ekrane. Drago mi je što mogu reći da je to napravila dobro, a transfer unutarnjih monologa Elene Greco na druge likove, geste i postupke napravljen je suptilno pa tome sa scenarističke strane treba odati priznanje. Posebno je zabavno kad se nešto što je u knjizi unutarnji monolog u seriji pojavi kao dovikivanje ćakulona sa napuljskih terasa.
„Genijalna prijateljica“, kao i ostale knjige iz serijala, mogu poslužiti kao odličan uvid u tranzicijsko društvo. Ranjena Italija nakon svršetka rata društvo je podijeljeno između fašista i komunista, a djevojčice koje gledaju ideološke sukobe postanu usputnim žrtvama ideologija koje se serviraju kao poželjni načini razmišljanja. Serija „Genijalna prijateljica“ u prve dvije epizode to dade samo donekle naslutiti, ali to ne čudi pošto smo u prvim epizodama samo upoznali likove i shvatili situaciju u kojoj se nalaze. U adaptaciji treba istaknuti pogođena dva trenutka koja su zadržala snagu sa stranica knjige. Prvi, monolog učiteljice o plebejcima koji ne žele napraviti ništa da se maknu iz uloge plebejaca i drugi, kad djevojčice odu vidjeti more. Te dvije situacije upozoravaju nas da se radnja događa u patrijarhatu koji je zasnovan na definiciji maskuliniteta pa tako imamo situaciju u kojoj je muškost, odnosno dominantno muška uloga u kući, potvrđivana time koliko jako može udariti kćer. Naravno da u takvom svijetu naše junakinje moraju pronaći način kako ostvariti sebe. Prva knjiga predstavlja i prvu fazu potrage, istu onu koju prolazi svaki tinejdžer.
Kroz to definiranje u središte priče će doći njihov odnos. Lila je djevojka koja se ne da zafrkavati, ima izražen stav o događajima, a Elena je često samo slijedi nastojeći upiti nešto od te genijalnosti za koju se ona mora pomučiti. Lili (tako se barem čini) ona dolazi prirodno. Baš zbog prirode tog odnosa neminovno je da s razvojem identiteta i on dođe pod znak pitanja pa i propagandna poruka koja promovira seriju, a s kojom ste se vjerojatno susreli, ima smisla. Što su Lila i Elena? Najbolje prijateljice ili najgore neprijateljice? Koliko je, s obje strane, odnos uopće iskren?
Na sva ta pitanja probat će dati odgovor HBO-ova serija režisera Saverija Costanza. Prema prve dvije epizode koje smo ovih dana mogli vidjeti na HBO-u, „Genijalna prijateljica“ je serija koja vjerno prati knjiški predložak. Tetralogija Elene Ferrante postala je književni fenomen pa nije da me čudi što je i serija dobila pohvale od kritike i publike. Iako dvije epizode nisu neki uzorak, možemo reći kako „Genijalna prijateljica“ funkcionira kao priča o napuljskom getu pedesetih iz kojeg djevojke izlaze i o današnjem vremenu u kojem priča nastaje. Paralele se nameću same od sebe. Napulj pedesetih vrlo lako može biti, primjerice, Split devedesetih. Oporavak od ratnih zbivanja nikad nije lagan, a „Genijalna prijateljica“ i kao knjiški serijal i kao serija potvrđuju da se preporod mora dogoditi prvo u glavama, a onda i oko nas. Nažalost, taj je korak često pretežak. Za njega treba hrabrosti. Tu se krije sva čarolija tetralogije Elene Ferrante. Koliko god na trenutke bila sapunica, a na trenutke prerazvučena drama, priča nas uvlači sve dublje. Dok, zapanjeni, ne shvatimo da ono što gledamo i nije različito od onoga što proživljavamo. Taj trenutak shvaćanja, poistovjećivanja konačni je cilj kvalitetnog sadržaja.
Serija „Genijalna prijateljica“ sigurno je takav sadržaj i nećete zažaliti ako joj poklonite malo vremena.
Ekranizacija 