Ljubav je tema raznih umjetničkih djela kroz stoljeća do te mjere da se teško iznenaditi. Strip „Love“, međutim, ostavlja bez teksta. Bez dijaloga, uzevši životinje kao protagoniste, „Love“ priča o ljubavi koja je neposredna i iskrena. U trenucima ugroženosti ljubav trijumfira na najrazličitije, nekad i nemoguće načine. Nekad je brižna, nekad brutalna, nekad suočena s neizbježnim krajem. Priroda ne prašta, a „Love“ često izgleda kao dokumentarni film koji svoju umjetničku priču izgovara kroz sjajne crteže i neizrečeni dijalog u kojem bi riječi samo bile nepotrebna smetnja.
„Love“ se sastoji od nekoliko priča koje veže ista tema. Kao kod svih takvih koncepata nije svaka priča jednako snažna ni jednako dobra. Ono što je, međutim, konzistentno kroz cijeli strip je fantastičan crtež. Bez obzira govorimo li o realnoj, dokumentarističkoj prirodi ili o vremenu dinosaura s kojim se susrećemo na kraju „Love“ će nastojati ispričati priče kroz crtež koji će, čak i onda kad se susretne s pompejističkom apokalipsom, trijumfirati. Osnovno pitanje ove zbirke priča je definiranje ljubavi. Životinjske se definicije u tom smislu možda razlikuju od ljudskih, ali ono što vrijedi i za životinje i za ljude jest zaključak da pravu ljubav definiraju djela, a ne riječi. Upravo taj olet, non verba, što bi rekli stari Latini, poveznica je svih priča koje ovdje imamo prilike pročitati.
strip “LOVE” možete nabaviti na stranici izdavača – OVDJE!
Priča u kojoj je glavni protagonist lisica osobno mi je najdraža od svih u ovome stripu, primarno zato što smo lisice kroz bajke navikli gledati kao podmukle stvorove koji samo gledaju kako da nešto drpe, ukradu ili podmetnu. Ovdje je lisica prikazana kroz primarni nagon za samoodržanjem iako ponekad, priznajem, podsjeća na onu vjevericu iz „Ledenog doba“. Koliko je ta pretpostavka kriva vidjet ćemo tek na kraju njene priče kad će se – kako to sa svim dobrim pričama biva – otkriti prava motivacija. Scenarist Frédéric Brrémaud u svojim je pričama dočarao svijet bezuvjetne ljubavi puno bolje nego što bi to bio u stanju da su protagonisti ljudi, ali sjajan crtež Federica Bertoluccija ono je što zbilja ostavlja bez daha.
Gledanje ovog dokumentarističkog crteža traži da se na svakoj stranici zadržiš neko vrijeme prosto zato što je svaka stranica umjetničko djelo. Neke dijelove ovog fantastičnog stripa poželio sam ostaviti na zidovima kao postere i podsjetnik na to da je ljubav u svoj svojoj brutalnosti najjednostavniji i najčišći osjećaj koji čak i onda kad svijet završava ne može biti izgubljen.
Ekranizacija 