Postoje stripovi koji definiraju kanon lika, čak i onda kad je on star više od šezdeset godina. Jedan od takvih stripova je „Duga noć vještica“ koju možemo gledati i kao nastavak „Godine Prve“. Strip koji je nastao s idejom iskorištavanja likova koje je Frank Miller uveo u „Godini prvoj“ zasnovan je na nekoliko znanih pop-kulturnih referenci. Jeph Loeb nije skrivao da je na njega utjecao „Kum“, ali i naslijeđe film-noira. Zbog toga se „Duga noć vještica“ smatra jednom od najfilmičnijih priča iz Batmanova kanona pa i ne čudi da su upravo nju, zajedno s nastavkom „Mračna pobjeda“ Christopher Nolan i David S. Goyer navodili kao inspiraciju iza svoje uspješne trilogije.
Izvorno objavljena 1996. – ’97 kao serijal u trinaest nastavaka „Duga noć vještica“ stekla je kultni status. Jedan od glavnih razloga za to je priča o podrijetlu Dvoličnog koja se nakon objave ovog serijala smatra osnovom geneze lika. Ideja s kojom se krenulo u realizaciju „Duge noći vještica“, da se vidi što se događalo u ranim danima Batmanove misije s likovima koji su uvedeni u „Godini prvoj“ s vremenom je dobila kompleksnije obrise, pa su Jeph Loeb i Tim Sale priču složili kao slagalicu oko raznih praznika iskorištavajući ubojstvo i misterij kao zaplet klasičnog gangsterskog filma. Poveznice s Mariom Puzom vidljive su već u otvaranju priče, kad su Bruce Wayne i Selina Kyle prisutni na vjenčanju nećaka Carminea Falconea. Za vrijeme vjenčanja, mladi tužitelj Harvey Dent slika registracije automobila uzvanika na vjenčanju. Taj motiv, očito posuđen iz prvog „Kuma“, posveta je najboljem od gangsterskih filmova ali i naznaka u kojem će nas smjeru odvesti priča.
Tu valja reći nekoliko riječi o crtačkom radu Tima Salea. Sale je, naime, slijep na boje pa se zbog toga njegov crtež oslanja na mračnije tonove i snažnije izražene sjene što dodatno naglašava noirovski element i odgovara Batmanu kakvog vidimo u ovakvoj priči. Gotham, Batman i lov na serijskog ubojicu prirođeni su ovakvom stilu jer je Sale likovima dao zanimljiv štih u scenama koje se prostiru preko čitave stranice i nacrtane su bez ikakve boje osim jednog, naglašenog detalja. Tu možemo vidjeti koliko je strip umjetnost koja objedinjuje crtež i priču, omogućava im da se nadopunjuju, pa i rad Tima Salea postaje naracija. Fibrino izdanje „Duge noći vještica“ svojim velikim formatom to dodatno naglašava i zaista zahtijeva da se na nekim stranicama zadrži i da se divi detaljima.
Antagonist priče, Praznik, serijski je ubojica koji ubija jednom mjesečno, uvijek na praznike. Na mjestu ubojstva ostavlja potpis: metak kalibra .22, dudu sa dječje bočice koju koristi kao prigušivač i detalj koji označava određeni praznik. „Duga noć vještica“ usprkos svom značaju za Batmanov kanon nije savršena priča. Može se pronaći nekonzistentnosti, ali crtež te mane ispravlja pa se na trenutke čini da upravo crtežom, u kombinaciji s referencama, priča nastavlja teći u zacrtanom smjeru. Još od prvog panela u kojem lik, očito se pozivajući na početak „Kuma“ kaže „Vjerujem u Gotham City“ shvaćamo kako će upravo ideja povjerenja biti jedna od glavnih tema ovog romana. Tu ideju zacementirat će i trijumvirat između Batmana, Jima Gordona i Harveya Denta dogovoren na krovu policijske postaje. Savez sklopljen na ovaj način u temelju ima plemenit ideal, no događaji koji ga sustižu na svakog će od aktera djelovati na drugačiji način. Cijela „Duga noć vještica“ priča je o dvojnostima, rijetko gdje oslikana bolje nego u odnosu Batmana i Žene mačke koji po danu zajedno plešu na vjenčanju Falconeova nećaka dok se po noći igraju Mačke i Šišmiša po gotamskim krovovima. Drugu dvojnost možemo vidjeti između gangstera starog tipa kakve predstavljaju Falcone i Maroni i onih novih kakvi su Joker, Dvolični ili Otrovna Ivy. Fokus „Duge noći vještica“ je na gradu koliko i na likovima, pa se na trenutke čini kako i grad u kojeg se svi zaklinju postaje samostalan, živi lik.
Ideja pravde koja se nalazi u osnovi pakta između Batmana, Denta i Gordona podloga je za njihove postupke, ali interpretacija pravde varira kod svakog od tih likova. Propadanje Harveyja Denta, kao još jedan argument u prilog tezi da je „Duga noć vještica“ roman o dvojnostima, izvedeno je nešto drugačije nego u Nolanovom „Mračnom vitezu“. Na nekoliko je mjesta istaknuta važnost obitelji. Obitelj se okuplja za praznike. U Dentovom slučaju mogli bismo reći kako se, sa svakim praznikom, sve više razdvaja.
STRIP MOŽETE KUPITI NA STRANICI IZDAVAČA FIBRE: OVDJE!
Nema sumnje kako je „Duga noć vještica“ utjecajan strip. Nema sumnje i kako ga svaki ljubitelj Batmana treba pročitati, pogotovo u ovakvom, Fibrinom izdanju. Isti autori radili su i na nastavku, „Mračna pobjeda“ o kojem ću pisati nešto kasnije. Za Interliber najavljen nam je i „Hush“ ili u prijevodu „Muk“. Sve su to priče u kojima ćete prepoznati ono najbolje od čovjeka-šišmiša i možemo samo zahvaliti Fibri što nam je dala priliku da u njima uživamo u absolute izdanju u hrvatskom prijevodu.
Čini mi se da bi, ako ne volite superjunake ili ih nikad niste čitali, „Duga noć vještica“ mogao biti grafički roman s kojim ćete ući u taj svijet. Ako volite „Kuma“ i klasični gangsterski film onda će „Duga noć vještica“ funkcionirati za Vas. Batman nije bez razloga „najbolji detektiv na svijetu“. Ova priča igra na tu kartu i daje nam Batmana u ulozi detektiva koji će morati prihvatiti da i oni s kojima je blizak mogu na kraju biti krivci. To je, čini mi se, najveća noćna mora.
Sasvim prigodna za listopad i za Noć vještica.
Ekranizacija 