Svim članovima Partije…
Svim radnicima Sovjetskog saveza…
Srce Josifa Visarionoviča Staljina…
… Lenjinova brata po oružju i darovitog sljedbenika njegova djela…
… pronicljivog vođe Komunističke partije i sovjetskog naroda…
… prestalo je kucati.
Ulomak iz službenog govora – 8. ožujka 1953.
Ovaj ulomak nalazi se na stranicama „Fibre“. Tekst o stripu „Staljinova smrt“ koji prati događaje iz 1953. godine sastoji se od objava i citata koji su okruživali smrt „velikog vođe“. „Staljinova smrt“ događaj je koji je ušao u kolektivnu svijest naroda i narodnosti iza Željezne zavjese, a sve ono što se dogodilo u Sovjetskom savezu nakon toga može se svesti na onu narodnu „kad mačke nema, miševi kolo vode“. Nedavno je HRT emitirao dokumentarni film „Staljin i Trocki“ iz kojeg se lijepo moglo vidjeti kako se Staljin obračunavao s neistomišljenicima. Čovjek kojem se za života nitko nije usudio suprotstaviti približava se kraju, a zanimljivo je primijetiti kako strip pokazuje strah Komiteta da je vijest o smrti samo podvala, konačni dokaz Vođine paranoje.
Kako se može i pretpostaviti, barem što se priče tiče, priča o mački i miševima uskoro prerasta u onu o tome tko će biti sljedeći mačak u kavezu. Crtež koji se poigrava karikaturom kroz koju prikazuje karaktere Berije, Hruščova, Malenkova i Molotova. Upravo između njih odvit će se borba za prevlast, a sasvim je jasno kako će sva četvorica iskoristiti Staljinovu sjenu u svoju korist. Povijest nas uči tko je uspio u tome, a kroz crtež nije sasvim jasno je li strip kritika komunizma ili kritika vlasti općenito. Jer, bez obzira što je riječ o SSSR-u, borba za vlast poput one na stranicama stripa može se dogoditi bilo gdje. Moć je poželjna, slabost se iskorištava. Ovdje je to dovedeno do krajnosti. Stvar je jednostavna: ili si na vrhu ili te nema. Scenarist Fabien Nury napisao je priču koja je zabavna i smiješna, koja pleše po karikaturalnosti vlasti. Takva je priča dobro ispraćena crtežom Thierryja Robina jer je njegov crtež razigran, a opet i mračan kad treba. Možemo vidjeti kako Staljinova djeca nisu u stanju postati samostalni ljudi. Kroz njih se i stanovnici SSSR-a pitaju ono tako znano: „što će biti s nama“? Jer, to „Staljinovo sunce“ koje je u filmu „Spaljeni suncem“ (1994.) sjajno opisao Nikita Mihajlov doživljavali su vječnim i ispod njega su se – paradoksalno – osjećali sigurno. Taj osjećaj da si siguran dok se pridržavaš pravila jedan je od glavnih paradoksa diktature. Paradoks je to koji su autori stripa sjajno uhvatili.
STRIP “STALJINOVA SMRT” MOŽETE NABAVITI NA STRANICI IZDAVAČA – OVDJE
Može li se, međutim, ovakav karikaturalni pristup sovjetskom režimu i Staljinu kao njegovoj personifikaciji kvalitetno prenijeti na film? Film koji je na stranicama Cinestara preveden kao „Smrt Staljina“ (netko valjda nije znao da se radi o ekranizaciji stripa) režirao je Armando Iannucci. Odabir redatelja je bio da se strip gotovo doslovno prati. No, najvažnija pozitiva ovog filma je genijalni Steve Buscemi koji ovdje kombinira likove Nuckyja Thompsona iz „Boardwalk Empirea“ i Petea iz sjajne serije „Horace & Pete“. S jedne strane njegov je Hruščov beskurpulozan poput Nuckyja, a s druge kad treba izgleda karikaturalno poput Petea. Međutim, a to je još jedna sličnost sa serijom „Horace & Pete“, obje verzije su jednako opasne.
Ostatak glumačke ekipe također je dobar i zabavan. Zapravo, u jednoj je stvari čak film nadmašio strip. Strip na trenutke izgleda zagušen osjećajem važnosti Staljinove smrti. Ovdje je redatelj to prikazao lepršavo jer svi članovi Komiteta izgledaju kao da su napokon oslobođeni osjećaja sapetosti svjesni da je konačno došla njihova šansa. Za pohvalu je i odabir glumačke ekipe. Uz Buscemija, tu su Adrian McLoughlin kao Staljin, Michael Palin kao Molotov, Simon Russell Beale kao Berija i Jeffrey Tambor kao Malenkov. „Smrt Staljina“ je film o korupciji i preživljavanju u sustavu u kojem je ono nije samo političko. Odabir da u filmu glume američki glumci pokazao se ispravnim jer dodatno naglašava prikrivenu poruku stripa:
U glavnim su ulogama možda sovjetski političari, no prljava se igra nigdje ne razlikuje previše.
Ljudi će stvarati idole samo da bi ih mogli srušiti. Možda ćemo sazrijeti kao društvo tek onda kad shvatimo da su svi oni – karikature. Upravo zbog toga trebate pročitati strip i pogledati film.
Satira je, pogotovo ovakva, dobro utrošeno vrijeme.
Ekranizacija 