Adrenalin pljačke i vožnje u jednom filmu ne zvuči uopće loše. „Vozač“ je upravo to, a za malo začina imamo i ljubavnu priču. Što reći o filmu, a da ne zvuči kao kliše kad je film zapravo slagalica klišeja? Ništa naročito revolucionarno osim da klišeji funkcioniraju. Sjetilo me to na davni savjet piscima u „Siriusu“: Nije stvar materijala. Loš krojač će od najskupljeg materijala sašiti loše odijelo. Dobar krojač čak i s klišejima napravi sjajnu stvar. Tako nekako stoje stvari i s „Vozačem“. Slično kao kod „Johna Wicka“ o kojem sam pisao ranije, ovo je film koji itekako dobro zna svoje limite. To ga čini privlačnijim od nekih drugih prošlogodišnjih konkurenata.
Priča kao priča. Nema u njoj puno toga što već nismo vidjeli. Vjerojatno ćemo ovaj film pamtiti kao jedno od posljednjih pojavljivanja Kevina Spaceyja u svijetu filma, barem na neko vrijeme. Ne ulazeći u ništa vezano za optužbe i skandale, Spacey ovdje potvrđuje koliko je dobar glumac pa je donekle i vezivno tkivo filma. Njegov lik dominira filmom dok se svi ostali, uključujući i Bebu, vozača automobila za bijeg, nalaze pomalo u sjeni njegove glumačke izvedbe. Glavni je glumac ipak Ansel Elgort koji polako ali sigurno postaje jedna od novih zvijezda Hollywooda. Njegova izvedba je zabavna i svojom razigranošću osvaja na prvi pogled. Jednostavno je dobro, kad je riječ o njegovoj izvedbi.
To se pogotovo vidi u trenucima kad Beba pomišlja da je oslobođen vezanosti za svijet kriminala. Tad, u jednom kratkom periodu, živi normalan život. Razvoj romanse s konobaricom samo je jedan od koraka u pravom smjeru. Lily James kao Deborah pokazala je da joj je potencijal veći od okvira lika kojeg ovdje glumi, a drago mi je da je nakon dobre Nataše Rostove u serijaliziranoj verziji „Rata i mira“ ponovno dobila priliku da se od nje može svašta očekivati. U kratkoj, epizodnoj ulozi vidimo i Berenthala prema kojem je 2017. bila jako dobra, a tu je i Jon Hamm kao svojevrsni antagonist. Sve u svemu, „Vozač“ ili originalno „Baby Driver“ je film u kojem se može uživati.
Auto za bijeg je istodobno i doslovan i metafora. Glavni junak želi pobjeći iz svijeta kriminala dok istodobno slijedi neki uvrnut moralni kod. Zapravo, paradoks filma je u tome što je njegova funkcija da pomogne pobjeći pljačkašima, a sam se nalazi u klopci iz koje – kako se čini – nema izlaza. To čini film Edgara Wrighta zanimljivim i u kontekstu ozbiljnijih naslova u 2017. Njegov adut je baš to što je izravan i nepretenciozan, a uspio je ispričati višeslojnu i zanimljivu priču. Kad bi morao „Vozača“ opisati u jednoj rečenici rekao bih:
Ne moraš biti kompliciran, da bi bio pametan.
Ekranizacija 