Postoje trenuci koji ulaze u povijest franšiza. Jedan od takvih trenutaka je pojava ženskog Robina u Millerovom „Mračnom vitezu“, a jedan je regeneracija u ženskog Doktora. Još od Božića si razmišljam kako moram napisati tekst o tom epohalnom događaju u Who svemiru, a vrijeme mi – paradoksalno – izmiče. Božićni specijal omogućio je oproštaj od Capaldijeve ere u ulozi Doktora, dok je istodobno zaokružio Moffatovo pripovjedanje. Epizoda koja je na isto mjesto dovela Capaldija i Davida Bradleyja u ulozi Prvog Doktora spojila je početak i kraj. Istina, čistunci, Prvi je neponovljivi William Hartnell, ali Bradley je ovdje reprizirao svoju ulogu u filmu „Avantura u prostoru i vremenu“ koji preporučam pogledati. „Dr. Who“ je televizijski fenomen. Ovoga puta je, kao i nakon odlaska Russella T. Daviesa na prekretnici. Odlazi Steven Moffat koji je fenomen za sebe. Novi showrunner je Chris Chibnall. Novi Doktor je Jodie Whittaker. Hoće li Doktor koji je postao Doktorica uspjeti vratiti čaroliju jedne od omiljenijih SF serija? Što možemo očekivati od Chibnalla? Kakvu nam točno poruku šalje činjenica da je Jodie Whittaker već nakon prvih par sekundi na sceni uspjela – SPOILER –
izgubiti TARDIS?
Odgovore na sva ta pitanja sačekat ćemo do pravog početka 11. sezone. „Dr. Who“ bez Moffata sigurno neće biti isti. Moffat je imao sjajne momente i napisao je neke od najboljih epizoda uopće. Međutim, negdje od jubileja serije kao da je pogubio konce i priče su mu prečesto postajale same sebi svrhom dok se Doktor, skupa sa svojom magijom, izgubio u svemu tome. Ako ste zainteresirani za dašak onoga kako bi to moglo izgledati kod novog showrunnera nećete pogriješiti ako u ovoj pauzi počnete gledati „Torchwood“. Koliko će Chibnall imati odriješene ruke donekle nam govori i gubitak TARDISA koji sigurno neće biti isti kao pod Mattom Smithom ili Capaldijem. Isto tako, možemo zaboraviti strogu podjelu na rodne uloge jer je kao jedan od glavnih ciljeva novog smjera serije ravnopravnost Whittaker kao Doktorice svojim muškim prethodnicima. Chris C. je navodno tražio odriješene ruke pri kreiranju svojeg Doktora, a sudeći po dosad viđenom, to je i dobio.
Čini mi se kako je ženski Doktor najbolji mogući poklon pod borom za poklonike serije. Mislim da i fanovima treba odmor od Moffata jednako kao i njemu od whovianskih očekivanja. Pravi je trenutak za nova lica i BBC je tu napravio odličan posao. Promjena spola ovdje je više od pukog scenarističkog zahvata. Na neki načim možemo ju doživjeti i kao poruku. Nadam se samo da će dobri stari TARDIS i elementi koji čine „Dr. Who“ velikim ostati na mjestu. Whittaker može sjajno odigrati dodjeljenu ulogu, a čini mi se da po prvi puta nakon nekoliko godina ne možemo predvidjeti tijek radnje. To je, za čaroliju serije, odlična stvar. Doktorica bi, kad se tako pogleda, zaista mogla biti najbolji poklon koji smo pod borom mogli dobiti.
Vratila je seriji uzbuđenje koje joj je – ne Capaldijevom krivnjom – zadnjih godina nedostajalo. Ona će se snaći i dočekati se na noge jer to Doktor uvijek radi. Tu je sadržano ono što treba imati na umu:
Nije važno je li u pitanju žena ili muškarac, misao ili fizička osoba. Važno je da je uvijek i u svakom trenutku „Doktor“. Onda će i sve ostalo sjesti na mjesto.
Zbog toga, čini mi se, novu sezonu možemo čekati s optimizmom.