Rosinski je sanjao crno-bijelu priču dok su Van Hammea očaravali arhetipovi. Epska fantastika i Biblija u počecima su čitanja, a „Velika Šninkelova moć“ predstavlja njihov spoj. Pojam koji upotrebljava Van Hamme dok objašnjava nastajanje ovog stripovskog bisera – „teološki marketing“ – sasvim lijepo opisuje ono što roman čini velikim. „Obožavanje i strah su dvije ultimativne komponente svake dikatature“, govori Van Hamme. Vrhovno biće koje se javlja u obliku monolita, jednako kao i likovi koji podjećaju na Hensonov „Tamni kristal“, pobudit će sjećanja na vrijeme odrastanja. Međutim, ono gdje će ovaj strip zaista zablistati kritika je božanskog bića koje opstaje samo onda ako ga se bezrezervno poštuje. Tu žrtva postaje dijelom apsurda, a čitav strip elaborirani predgovor Kubrickovoj „2001: Odiseji u svemiru“.
On je, čini mi se, i daleko više od predgovora. Uzimajući od Tolkiena onoliko koliko treba, Van Hamme stvara Šninkele, rasu koja je ugnjetavana i potlačena i koja čeka svog Mesiju. Pitanje sudbine s kojim se susreće J’on kojem je breme mesijanstva nametnuto ostavlja ga često bez odgovora. Njegovo mesijansko poslanje u izravnom je sukobu sa seksualnom željom prema G’Wel, suputnici koja ostaje i njegova najvjernija zagovornica. Seks između Odabranog i njegove Vjernice predstavlja tabu, nešto s čime se ona nije spremna suočiti dok bi on – kako zaljubljenosti i priliči – svoje poslanje rado poslao do vraga samo da spava , a možda i provede život s njom. No, ni kod kojeg naroda Mesija nije netko kome je to suđeno, to je za njega preobično, prizemno. Kontrast između seksualne želje i mitologije poslanja cijelu mesijansku priču pretvara u apsurd. Apsurd koji je, naravno, dodatno naglašen barbarizmom svijeta u kojem se odvija radnja.
Pitanje „hoće li J’on uspjeti spasiti Šninkele?“ koje si mi što smo navikli na slične priče postavljamo na početku uskoro će zamijeniti pitanje „hoće li se dvoje šninkela izvući iz mitologije ovog nezainteresiranog Boga?“ Jer, kakav je to Bog koji će pustiti svijet koji je stvorio kao „jedan od bezbroj svjetova“ da grca u patnjama i ropstvu da bi, „onog trenutka kad mu njegova stvorenja okrenu leđa, udario na njih potopom ili nekom drugom, jednako gnusnom, katastrofom.“ Sudaraju se tu Stari i Novi zavjet jer je ovakav Bog, primjetit ćete, prilično starozavjetan dok je J’on sa svim svojim manama alegorija Krista. Zamišljen izvorno kao crno-bijeli strip, a koloriran dosta kasnije, „Velika Šninkelova moć“ briljira u trenucima tjelesnosti i ekspresije lica. Svi ti ljudski pokreti i želje dočarani su kao da su zaustavljeni prije realizacije i djeluju toliko prizemno ljudski da je kontrast s poslanjem i mitologijom još jače naglašen. Sporedni likovi poput pohotne proročice Volge ili lika izdajice dodatno nameću usporedbe s barbarskim svijetom Conana ili sa Novim zavjetom jer svaki Mesija treba svoga Judu. J’on ne želi svoju sudbinu Spasitelja, on ne želi biti Mesija, ali od te uloge ne može pobjeći. Tu se vidi kako Van Hamme pokušava kroz humor pokazati apsurdnost njegove situacije. On je nesiguran i neurotičan, zaljubljen u ženu koja ga voli, ali mu baš zbog njegovog poslanja ne želi uzvratiti ljubav. Frustracija koja iz tog proizlazi jedna je od najsnažnijih emotivnih niti ovoga stripa.
Priča o malom, isfrustriranom Šninkelu „koji je snažniji nego što oko vidi“ zaokružena je priča o društvu, njegovom razvitku i vjerovanjima. Kraj koji kroz Tavale postaje početak. Pitate se, tko su Tavali?
STRIP “VELIKA ŠNINKELOVA MOĆ” MOŽETE KUPITI NA STRANICI IZDAVAČA – OVDJE!
Majmunolika bića koja u posljednjem kadru ovog sjajnog stripa plešu oko crnog monolita. Kraj koji postaje početak. Ako Vam je to odnekud poznato – niste pogriješili.
(Sve slike korištene u ovom tekstu preuzete su sa besplatnog previewa na stranici izdavača – Fibra)
Ekranizacija 