Priča o grunge generaciji ispričana je bezbroj puta. Devedesete sve više postaju novo nostalgično doba koje se evocira u filmovima i serijama, bez obzira govorimo li o preradama filmova iz tog razdoblja ili o adaptacijama događaja koji su obilježili dekadu. „Kako pauci dolaze na svijet“, strip koji je Fibra objavila ove godine, međutim daje nam uvid u drugačije devedesete. Strip je to omeđen grunge filozofijom, krutošću realizma i izgubljenošću karakterističnom za SAD nakon završetka Hladnog rata.
Izgubljenost generacije i njeno odrastanje neizbježno su u konfliktu s očekivanjima. Svijet njihovih roditelja je hladan i definiran. Imali su nemezu u Sovjetskom savezu, imali su svrhu i društveni je život bio podređen dokazivanju supremacije „američkog načina života“. U devedesetima se neprijatelj miče sa scene, a mlada generacija postaje svjesna kako je američka supremacija tek jedna od zabluda. Dok se pred njima ruše mitovi na koje su roditelji navikli, mladi traže put. „Kako pauci dolaze na svijet“ daje nam nekoliko mogućih verzija te potrage. Nirvana i Tarantino gurui su generacije. Emocija postaje zajednički nazivnik. Bunt postaje pravilo.
Akteri stripa se isprepliću. Njihove su priče podijeljene u zasebne albume koje vežu iste lokacije i interakcije. Alice, koju je zapala čast da otvori roman, priča nam o tinejdžerskoj zaljubljenosti i o pojmu slobode. Onaj nejasan osjećaj kad shvatiš kako si slobodan i kako te više nitko ne drži za ruku postaje ciljem koji će loviti kroz cijeli roman. Dwight, koji prigodno zatvara priču, neshvaćeni je umjetnik čija je autodestrukcija njegov najveći naprijatelj. Snaga emocija, shvatili smo to i kroz glazbene ikone koje su dekadu obilježile, može biti tolika da se sve ostalo čini besmislenim. Komunikacija, gdje jedna krivo protumačena gesta ili riječ mogu potpuno okrenuti mlin i potencirati neshvaćenost, ključ je ovog romana. Bez obzira gledamo li širi kontekst u kojem se surovost provincije suočava sa širim pogledima mladosti ili onaj personalni u kojem njen nedostatak dovodi do ekstremnih postupaka likova, komunikaciju naizmjence prate empatija i sebičnost.
Strip “KAKO PAUCI DOLAZE NA SVIJET” MOŽETE KUPITI NA STRANICI IZDAVAČA – OVDJE!
Odrastanje je razdoblje u kojem identitet pronalazimo sami. Bez obzira na sve što nam se nameće, bez obzira na roditelje i obitelj, konačno shvaćanje onoga što jesmo i što želimo biti ostaje na nama. Billie i Isabella to pokazuju na različite načine, no zaključak je tih središnjih priča zapravo isti. Jedna je davno odabrala smjer u kojem će ići, a druga mora raskrstiti s osjećajem krivnje i shvatiti da ono što se od nje očekuje i nije ono što ona želi. Bijeg od lažnog morala motiv je ključan za oba slučaja. Referenca se provlači kroz cijeli roman i podsjeća na „Portret umjetnika u mladosti“. Ako je to motiv središnjih priča, onda ove prve dvije predstavljaju susret sa samima sobom. Tu se krije i snaga ovog romana. Početna i završna priča identitet ostvaruju susrećući se sa sobom, dok središnje priče to ostvaruju kroz bijeg od onoga što im se nameće. Konvencije su za malograđane. Potencijal se može ostvariti samo kroz širenje vidika.
Marion Laurent uspjela je napraviti roman u kojem se sudbine isprepliću, a društvo je antagonist. Naslovno pitanje „Kako pauci dolaze na svijet“ nam to potvrđuje. Da bismo mogli živjeti, moramo se osloboditi. U kontekstu ove priče nužno je, koliko god to bolno bilo, pronaći svoj put.
Jer, i iz grešaka možemo učiti.
Ekranizacija 