Protagonist romana „Asterios Polyp“ doživi oluju koja mu spali stan. Na svoj pedeseti rođendan Asterios Polyp rasut je kao i stvari koje je ostavio na podu stana. Mora odlučiti što će sa sobom. Spasit će tri stvari: upaljač, sat i ručni nožić. Tako kreće remek-djelo koje nadilazi formu recenzije. Asterios Polyp je slavni i priznati arhitekt koji je pokupio razne nagrade i priznanja iako po njegovim nacrtima ništa nije sagrađeno. S jedne strane predstavlja elitizam i tzv. “kule bjelokosne”, a s druge im pljuje u lice. S jedne je strane intelektualni snob koji misli da sve zna bolje od drugih, a s druge je čovjek koji traži smisao života jer, bez obzira na sav pretpostavljeni intelekt, u pedesetoj osjeća da nije napravio ništa. „Asterios Polyp” je u dosta toga smješten u taj procjep ekstrema, filozofsku dvojnost koju nam na nekoliko načina autor daje do znanja. S jedne strane „Asterios Polyp” mogao bi biti lik u filmovima Woodyja Allena, a opet je i više od toga.
David Mazzucchelli upotrebljava nekoliko različitih stilova kojima nastoji oslikati teme. Odnos Asteriosa i Hane obilježen je suprotnostima, privlačnost se nalazi negdje između njih. Slično se može reći i za roman jer je „Asterios Polyp“ sastavljen od dualizama. „Dvojnost je ukorijenjena u prirodi“ reći će naš glavni junak dok napreduje kroz život mijenjajući stavove i poglede, sagledavajući obično kroz prizmu kritičarskog, ali i kritičarsko kroz prizmu jednostavnog. Na sasvim drugi način od kultnog „Malog princa“, ovaj će roman pokušati reći kako je „bitno očima nevidljivo“. Modernizacija klasične Grčke, kao i njena interpretacija, predstavljat će povratak sebi, povratak iskonskim vrijednostima. Simbolički je to predstavljeno i mjestom Itaka iz kojeg dolazi glavni lik. No, dok se u „Odiseji“ junak u Itaku vraća, ovdje on iz nje odlazi jer tu ne govorimo o povratku junaka kući, nego o ponovnom otkrivanju sebe nevezano za reputaciju, ime i očekivanja.
Strip “Asterios Polyp” možete kupiti na stranici izdavača FIBRA – OVDJE!
Kako bi otkrio sebe, Asterios će poput skulpture morati ispuniti prazan prostor, ali i shvatiti kako je za potpuni doživljaj jednako važno ono čega u prostoru nema, kao i ono što postoji. To shvaćanje će u metaforičkom smislu natjerati „Asteriosa Polypa“ da po prvi put, iza svoje pedesete godine, bude arhitekt vlastita života. To je jedna građevina koju mora sagraditi, za koju si ne može priuštiti da ostane samo na nacrtu. Tu se i krije njegova snaga. Riječ je o romanu koji je moguće reinterpretirati i u kojem postoji nekoliko mogućih pogleda na događaje i filozofske teme koje obrađuje. Zbog toga ga treba čitati nekoliko puta. „Asterios Polyp“ možemo gledati kao postmoderni obračun sa stereotipima.
Zbog toga je važno primijetiti kako su i likovi nacrtani kao suprotnosti, kako „iskaču iz kadra“ i kako stranica bez ograničenja često dijeli priču na dijelove koje možemo prepoznati: 22 poglavlja, prazni listovi kojima oponira samo jedna ilustracija na sredini suprotne stranice. Zbog toga će cijan, žuta i magenta iskakati iz stranica Mazzucchellijeva stripa (sve primarne boje pisača), zbog toga će tek pred kraj autor upotrijebiti više narančaste, zelene i smeđe. Boje ovdje, kao i sve drugo imaju simboliku. Mogli bismo reći kako ljubičasta simbolizira iluziju, dok zelena simbolizira otvaranje očiju. Put između boja je put između filozofija.
Sve to skupa čini „Asterios Polyp“ neprocjenjivim iskustvom.
Iskustvom koje se ponavlja.
Ekranizacija 