AMERIČKI BOGOVI” – Mitologija, mitomanija i način života

O rijetko sam kojoj ovogodišnjoj seriji čuo više različitih mišljenja. Također, rijetko sam koju seriju iščekivao s većim nestrpljenjem. Još otkad je bilo najavljeno da ju priprema HBO pa sve do njenog završetka na Starzu, „Američki bogovi“ bili su Gaimanova adaptacija koja se čeka. „Američki bogovi“ jedan su od onih Gaimanovih romana po kojima ga se pamti. Iako smo vidjeli uspješne adaptacije „Koraline“ i „Zvjezdane prašine“, „Američki bogovi“ imaju (uz nezaobilaznog „Sandmana“) najveću specifičnu težinu u njegovu opusu. Prva sezona završila je u prvoj polovici godine, pa je ova serija u poplavi ovogodišnjih kvalitetnih naslova donekle iščezla s radara. No, nema sumnje kako su „Američki bogovi“ ambiciozan i dobro napravljen projekt. Razlikama u komentarima usprkos. Slažem se donekle sa žalopojkama o tome „da se možemo samo pitati kako bi serija izgledala da ju je radio HBO“, ali ovo što smo dobili uopće nije loše. Dapače.

Slikovni rezultat za american gods series

Jedan od glavnih razloga za to je Ian McShane. Glumačka legenda koju najviše pamtimo po „Lovejoyu“ i „Deadwoodu“ nosi ovu seriju. Početak je relativno jednostavan i ne daje nam baš naslutiti razmjere do kojih nas dovode „Američki bogovi“. Shadow je pušten iz zatvora i na svom putu kući naletio je na Wednesdaya, čovjeka koji djeluje kao kombinacija Delboyja iz „Mućki“ i nekog nadnaravnog bića skrivenih namjera. Za one koji nisu čitali/gledali „Američke bogove“ bilo bi kvarenje radnje otkriti njegov pravi identitet, no dovoljno je reći da se u središtu radnje ove odlične priče krije sukob starih i novih bogova. Ljudi migriraju. Svako ljudsko biće zbroj je različitih tradicija i utjecaja koji ga oblikuju. Kad putuje iz bilo kojeg razloga, te utjecaje nosi sa sobom. Bilo kamo, pa tako i u Novi svijet. Upravo je ta podjela na koju smo toliko navikli, na Stari i Novi svijet, podjela koja se nalazi u srži „Američkih bogova“. Amerika je generacijama figurirala kao obećana zemlja za migrante. Na ulazu u tu „obećanu zemlju“ oni su pozdravljali Kip slobode koji predstavlja ne samo novi početak, nego i novi način razmišljanja. Neil Gaiman, bez pogovora jedan od najinteligentnijih i najoriginalnijih pisaca našeg vremena, uzeo je tu ideju i primijenio ju na ljude i na bogove. Stari i novi svijet se tako u ovoj priči sukobljavaju na više načina. Sukob starih i novih bogova prikazan je kao sukob načina života.

Bryan Fuller i Michael Green stvorili su seriju kakva dosad nije viđena na televiziji. Tehnologija i tradicija, brzina i opuštenost, tradicijsko i moderno. Sve su to opreke koje adresiraju „Američki bogovi“. Sjajnim narativnim tehnikama pomoću kojih nas šetaju između vremenskih razdoblja i kultura shvaćamo kako su se bogovi promijenili s vremenom, a kroz njih – pogađate – shvaćamo kako smo se promijenili i mi. Postoji poslovica kako si ono u što vjeruješ. Prilikom jednog intervjua spisateljica Kiran Desai rekla mi je kako „je problem modernog svijeta što premalo značenja daje pitanjima duha“ (za razliku od Indije), a Gaiman, Fuller i Green kroz „Američke bogove“ upravo naglašavaju to pitanje. Zamjerke koje sam imao prilike čuti za ovu seriju kažu kako je naracija nekoherentna, kako je seriju teško pratiti, kako se ne može gledati usput i kako uz nju treba razmišljati. Sve te zamjerke sažeo je jedan moj kolega kad je napisao kako ovo nije serija za moderno doba i kako misli da će biti otkazana. Drago mi je da ga je Starz, ali i kritika demantirala. „Američki bogovi“ obnovljeni su za drugu sezonu, a ocjene serije su odlične. Dapače, mogao bih reći kako je u pitanju jedna od rijetkih serija gdje su većina publike i većina kritike složni.

Slikovni rezultat za american gods series

Nekoliko je razloga za to. Dva su sigurno glumačka. Uz već spomenutog McShanea moram spomenuti i izvanrednu Gillian Anderson koja je u ovoj seriji portretirala neke od najpoznatijih likova iz popularne kulture, da spomenem samo Davida Bowieja i Judy Garland između ostalih. Drugi je baš ta zamjeravana nekoherentna naracija pomoću koje upoznajemo različite mitologije, ali i vidimo na koju se stranu i zbog kojih razloga akteri tog „božanskog konflikta“ svrstavaju. Shadow Moon, uz Wednesdayja središnji lik radnje, čovjek je koji je uvučen u taj konflikt, a pravi se razlozi za to otkrivaju postepeno tijekom serije. Prijevod njegova imena daje štošta naslutiti, no i on će se morati odlučiti želi li povjerovati u ono što vidi svojim očima, želi li riskirati, ili će pobjeći putem razuma i praviti se da ništa nije vidio. Najgore od svega je što se, kad jednom vidiš sve nadnaravno što se stvarno događa oko tebe, ne možeš više praviti da ne postoji. Shadow i Wednesday osuđeni su jedan na drugoga, a McShane i Ricky Whittle uspjeli su postići zadovoljavajući stupanj kemije iako još uvijek nisam uvjeren da je baš Whittle pravi izbor za ulogu Shadowa.

Slikovni rezultat za american gods gillian anderson

„Američke bogove“ jako je teško adaptirati. Priča je to koja se odvija na razini vjerovanja i mitologije, ali je isto tako i snažna kritika modernog društva i njegovog sustava vrijednosti. Neil Gaiman je u tu sjajnu knjigu inkorporirao neke od svojih najpoznatijih citata, a oni su vrlo često samo misaoni procesi likova. Sve to prenijeti na mali ekran nije bilo jednostavno, zato Fuller i Green zaslužuju priznanje. Uz adaptiranje originalne priče dodana je prepoznatljiva nota morbidnosti koja Fullera prati u svakoj seriji u kojoj je showrunner, ali je zadržana i Gaimanova zaigranost s različitim mitologijama. Upravo je činjenica da se u priči isprepliću razne mitologije (indijska, nordijska, slavenska, indijanska itd.) jedna od prednosti ove serije. No, isto tako to je i razlog njene kompleksnosti, a to može zamoriti određeni broj gledatelja koji su navikli na brzu, akcijsku radnju o kojoj ne moraju previše razmišljati. Sa svoje strane, ne mogu se sjetiti nijedne serije kojoj je Fuller bio showrunner, a da nije ostavio prostor gledateljima da zaključuju sami. „Američki bogovi“ po tome nisu iznimka i to je jedna od stvari u kojoj vjerno prate predložak. Isti nam prostor, naime, ostavlja i Gaiman.

Zasad, znamo da nam se „Američki bogovi“ iduće godine vraćaju u drugoj sezoni. Sukob starih i novih bogova se nastavlja, a njegovi razmjeri mogli bi dodatno iznenaditi čak i ako ste čitali knjigu. Također, potvrđeno je da će druga sezona imati deset epizoda (za razliku od prve koja ih je imala osam). U zaključku, riječ je narativno zahtjevnoj, vizualno bogatoj seriji kod koje se uložen trud itekako isplati. Dok ju nisam pogledao, mislio sam da je „Američke bogove“ nemoguće snimiti. Sad mi je drago da sam se prevario i vidio barem jednu moguću verziju te priče. Ona nije u svemu savršena i može joj se naći mana, ali je originalna unutar medija u kojem je rađena, a to je za današnje vrijeme zaista veliki kompliment. Ukoliko tražite nešto drugačije, originalno i kreativno „Američki bogovi“ mogli bi biti serija za Vas. Samo nemojte molim Vas u ovoj seriji tražiti „Posljednje kraljevstvo“ ili nove „Vikinge“. Za one koji su čitali knjigu, prihvatite seriju kao najbolju adaptaciju koju u ovom trenutku možemo dobiti. Ako ste to u stanju, postoji šansa da će Vam sezona, kao i meni, prebrzo završiti.

IMDB

Oglasi