E, moj Bruce… ne znam da li da ti se obratim kao netko tko ne zna što bi s tobom ili kao netko tko ti mora dati do znanja da se jako dobro držiš za jednog osamdesetogodišnjaka. Nedavno sam pročitao vijest da nisu baš sigurni kojem bi glumcu dali tvoju masku. Vidiš, moj Bruce to ti je tako s maskama. Kad ih stave na lice misle da su veći od života, a kad ih skinu oni prođu, a ti ostaješ. Pišem ti kao Bruceu iako je javna tajna da noću stavljaš masku sa šiljatim ušima i skačeš po zgradama Gothama dok natežeš obične, prosječne uši nekim tamo kriminalcima. Jučer sam vidio klinca s tvojim znakom na prsima. Generacije se mijenjaju. Mi starimo, nove dolaze. Ti si još uvijek tako iritantno mlad. Bit ćeš još tu, vrlo vjerojatno, i kad mene više ne bude. A eto, ove si godine navršio osamdeset. Ti začuđujući, vitalni starče s ozbiljnim psihičkim problemom.

Oglasi

San je domena imaginacije. Rijetko koji je strip pokazao točnost te rečenice kao “Sandman”. Iako je o svijetu “Sandmana” napisana tona tekstova, to putovanje pokazuje kako je pričom moguće postići čaroliju kakvu smo samo zamišljali kao djeca i kojoj se kao odrasli ljudi volimo vraćati. Ne postoji lista najboljih stripova u povijesti na kojoj “Sandman” nije među prvih pet. Isto tako, rijetko je koja priča krcata referencama kao “Sandman”, a da to ne graniči s kičem i pretjerivanjem. Autor, Neil Gaiman, je napisao veliku priču, ep, u središtu koje se nalazi San, ali gdje snovi mogu biti varljivi, krhki kao iluzije. Kroz 75 brojeva, Gaiman je ispričao priču u kojoj se želje i snovi isprepliću. “Sandman” zbog svega toga predstavlja temeljac mnogim ljubiteljima devete umjetnosti. Zato me Gaimanove objave ispod ovog odlomka strah. Istraživanje kutaka mitologije koji dosad nisu ispričani ispunjava želju za novim pričama koje potječu iz tog svijeta, ali istodobno užasava jer postoji mogućnost da nam netko – ironije li – ukrade snove i sjećanja.

O rijetko sam kojoj ovogodišnjoj seriji čuo više različitih mišljenja. Također, rijetko sam koju seriju iščekivao s većim nestrpljenjem. Još otkad je bilo najavljeno da ju priprema HBO pa sve do njenog završetka na Starzu, „Američki bogovi“ bili su Gaimanova adaptacija koja se čeka. „Američki bogovi“ jedan su od onih Gaimanovih romana po kojima ga se pamti. Iako smo vidjeli uspješne adaptacije „Koraline“ i „Zvjezdane prašine“, „Američki bogovi“ imaju (uz nezaobilaznog „Sandmana“) najveću specifičnu težinu u njegovu opusu. Prva sezona završila je u prvoj polovici godine, pa je ova serija u poplavi ovogodišnjih kvalitetnih naslova donekle iščezla s radara. No, nema sumnje kako su „Američki bogovi“ ambiciozan i dobro napravljen projekt. Razlikama u komentarima usprkos. Slažem se donekle sa žalopojkama o tome „da se možemo samo pitati kako bi serija izgledala da ju je radio HBO“, ali ovo što smo dobili uopće nije loše. Dapače.