Stripovska posveta njemačkom ekspresionizmu

Kad govorimo o njemačkom ekspresionizmu i njegovoj važnosti za povijest kinematografije neke naslove opetovano spominjemo. Bez obzira govorimo li o „Metropolisu“, „Nosferatuu“, „Plavom anđelu“ ili „Kabinetu doktora Caligarija“, nemoguće je pričati o tom razdoblju bez da spomenemo neki od ovih naslova. Međutim, iznenadilo me koliko malo ljudi zna za stripovsku posvetu njemačkom ekspresionizmu u okviru DC Elseworlds etikete. Tri naslova: „Superman: Metropolis“, „Batman: Nosferatu“ i „Wonder Women: Plavi anđeo“ tvore zanimljivu trilogiju koja je na reinterpretirala filmske klasike unutar poznatog nam stripovskog okruženja. Daleko od toga da su sva tri naslova jednako dobra, ali moramo primijetiti napor da se rekreira atmosfera filmskog medija na stranicama stripa i nastojanje da se poznati junaci uklope u ekspresionistički narativ. Bez obzira na uspješnost svakog pojedinog naslova, trilogija samo zbog ambicioznosti pokušaja zaslužuje pažnju.

Povezana slika

Iako među povjesničarima filma, u literaturi, postoji dilema možemo li „Metropolis“ Fritza Langa uopće smatrati ekspresionizmom, iskustvo grada koji je obilježen svojim distopijskim kaosom sjajno funkcionira na stranicama stripa. Već prvi dio trilogije „Superman: Metropolis“ sjajno spaja utjecaj filma s kanonom stripa o Supermanu pa grad u kojem „čovjek od čelika“ djeluje vrlo lako postaje onaj fenomenalni isprani grad Langova filma. Nije tajna kako je upravo taj Metropolis poslužio kao inspiracija za onaj Supermanov, stripovski. Vraćanje lika u filmsko okruženje izvedeno je sa stilom, a društvena nejednakost koja je u srži originalnog flma sjajno se ponavlja i u stripu u kojem je upravo uloga Clarka Kent-sona ključna za restauraciju mira u gradu obilježenom socijalnim nemirima i neizbježnom revolucijom. Autori  Jean-Marc Lofficier, Randy Lofficier i Roy Thomas uspjeli su napisati priču koja odražava duh filmskog originala, ali se i sasvim zadovoljavajuće prevodi u medij stripa.

Slikovni rezultat za Superman metropolis elseworlds

Najbolji dio trilogije je ipak „Batman: Nosfaratu“ u kojem se Bruss Wayne-son pretvara u Nosfaratua nakon serije događanja, a posebna poslastica je stvarni i filozofski konflikt između njega i Supermana koji, u ovom okruženju, postaje svjestan kako je „nemoguće imati svjetlo bez sjena“, a sjenama – pretpostavljate – pripada i Batman. Zanimljivost ovog romana je i u tome što, za razliku od „Metropolisa“ nije zasnovan samo ne jednom filmu već, s obzirom da je nastavak, kombinira utjecaje „Metropolisa“, „Kabineta dr.-a Caligarija“ i naposljetku – „Nosferatua“. No, ako bi morao odgovoriti koji od ovih naslova najviše dočarava ton stripa, to bi sigurno bio „Kabinet dr.-a Caligarija“ jer se većina radnje odvija u ludnici kojom ravna dr. Arkham, a glavni antagonist priče je „The Laughing Man“ zbog kojeg Wayne-son/Nosfaratu i stupa na scenu.

Povezana slika

Završni dio trilogije, a ujedno je i njen najslabiji dio, je „Wonder Woman – Plavi anđeo“. Tu se spajaju utjecaji prethodna dva naslova, a osim filma „Plavi anđeo“ koji je režirao Josef von Sternberg, u ovom naslovu možemo pronađi i utjecaje svih prethodnika, ali i Langova filma  „Dr. Mabuse kockar“ iz koojeg je posuđen motiv moćnog zločinačkog uma utjelovljenog u iznimnom pojedincu. Nakon što se svjetovi, a s njima i filmovi spoje, saznajemo tajnu koja se krije iza čitave trilogije, a naši junaci postavljaju si novi cilj: restauraciju povjerenja između različitih svjetova i razina postojanja. Sve to zajedno, trebalo je kulminirati u četvrtom i posljednjem poglavlju ove Elseworlds sage, ali nažalost ono nikad nije izdano. Poglavlje se trebalo zvati „Zelena svjetlost“ i trebalo je biti zasnovano na filmu „Plava svjetlost“ Leni Riefenstahl iz 1922. Osim njega, u tom su se dijelu trebali pojaviti i Martian Manhunter i Aquaman, s time da bi ovaj posljednji bio zasnovan na Pabstovoj „Atlantidi“.

Slikovni rezultat za batman nosferatu elseworlds

Kao i kod dosta drugih naslova s Elseworlds etiketom, ovaj pokušaj posvete cijelom jednom filmskom razdoblju ne funkcionira uvijek. Priča, kao i prevođenje stripovskih likova u svijet filma, imaju određenih mana, ali ilustracije Teda McKeevera na trenutke su toliko dobro pogođene da čovjek poželi sve njih kao postere na zidu dnevne sobe. U svakom slučaju, zabavno je čitajući ove naslove tražiti poveznice i asocijacije na kultne filmske naslove. Bez obzira što povremeno priče pate od manjka kvalitete, ljubitelji filma će ih htjeti pročitati, a ljubitelji stripa koji nisu gledali neki od ovih kultnih naslova možda požele pogledati filmove.

Slikovni rezultat za the blue amazon elseworlds

U svakom slučaju to je win-win situacija i dokaz da se ambicioznost ipak na kraju isplati.

Oglasi