DC je kroz godine stekao naviku „ponovnog stvaranja“ svojih najpoznatijih junaka. Ideja koja se iza toga krije sastoji se od prilagođavanja tih junaka novom vremenu, a posljednji smo takav pokušaj mogli vidjeti u etiketi „Rebirth“ i u „Earth One“ ediciji. No, po mom sudu najbolje oživljavanje likova izvedeno je u priči „Batman: Godina Prva“. Frank Miller i David Mazzucchelli u ovom su predstavku „Povratka Mračnog Viteza“ stvorili priču u kojoj je Batman više čovjek nego superjunak i u kojoj je njegov ulazak u lik šišmiša tek na početku. Takav pristup odgovara onom Bruceu Wayneu iz „Povratka Mračnog Viteza“, ali još više odgovara sredini osamdesetih kad je ova priča i nastala. Koliko ustvari dugujemo „Godini Prvoj“ može se vidjeti i iz nedavnog referenciranja te priče u Nolanovim filmovima o gothamskom osvetniku, no o tome više u nastavku teksta.

Za početak, nekoliko riječi o Fibrinom izdanju ove priče. Kao četvrta knjiga Batman biblioteke, ova knjiga zadrži uvodnik Franka Millera, pogovor Davida Mazzucchellija, kao i kompletan scenarij i skice što nam sve zajedno daje „uvid u nastanak ovog klasika“. Na 192 stranice ovog izdanja možemo vidjeti kako je čovjek postao šišmiš, ali još važnije – možemo vidjeti sjajnu priču o korupciji i ljudskim slabostima, noiru i „prljavom gradu koji nikad ne spava.“ Za sve ljubitelje Batmana „Godina Prva“ je strip koji je neizostavan u kolekciji, a i priča koja i trideset godina nakon nastanka jednako rezonira kao i kad je nastala.
Knjigu, “Batman: Godina Prva” možete kupiti na stranici izdavača: OVDJE.
Zadržat ću se na trenutak na njenim vizualnim posebnostima. Boja crteža prepuna je sivih, smeđih ili oker tonova, s minimalnim korištenjem primarnih boja. Sjene dominiraju crtežom, a dodatno približavanje naraciji priče omogućeno je izgledom slova kod naracije Waynea/Batmana ili Jamesa Gordona. Kad Batman govori slova nisu velika kao što je uobičajeno, već se radi o nakošenom rukopisu koji izgleda kao izvadak iz dnevnika. Gordonova naracija koristi normalna slova, ali je kao i Batmanova obrubljena kvadratima koji izgledaju kao istrgnuti komadići papira. Na taj način vizualno nadopunjava priču jer smo svjesni da se pred nama odvija psihološka drama dva lika koji još uvijek nisu do kraja definirali svoje uloge i rastrgani su oko načina na koji će ostvariti svoje ciljeve. Također, Batmanov izgled ne treba zanemariti. Mazzucchelli u pogovoru kaže kako se, što se Batmana tiče, odlučio vratiti njegovim ljudskim karakteristikama pa je tako i izgled Batmana u ovom romanu više podređen njegovim ljudskim, nego šišmiš-karakteristikama.
Već je od početka jasno kako je Gotham više od samog mjesta događanja u ovoj priči. On je po Gordonovom dolasku u grad „grad bez nade“, personifikacija korupcije i zločina koja je, prema Gordonovim riječima nepogodna za donošenje djeteta na svijet. To me podsjetilo na posvetu u knjizi „Sveti teror“ Terryja Eagletona gdje on knjigu posvećuje kćeri riječima: „Uz ispriku zbog svijeta na koji smo te donijeli“. Gordonovo razmišljanje je slično, on se zaista nada da neće donijeti dijete u ovaj grad, grad kojem očajnički nedostaje nada, nedostaje simbol. Kako i pretpostavljate, simbol će postati šišmiš. No. „Godina prva“ je puno više od simbolike. Postoji nekoliko arhetipova koji se ovdje naprosto moraju spomenuti. Jedan i drugi izviru iz tradicije noira. Prvi je arhetip pošteni policajac u korumpiranom okruženju i to je upravo onaj arhetip koji pokušava iskoristiti serija „Gotham“, ali joj baš i ne ide. Drugi, važniji, je arhetip femme fatal koju ovdje imamo u policajki Essen, Gordonovoj suradnici koja se nalazi u opoziciji s njegovom vjernom i dobrom ženom Barbarom. Essen i Barbara, svaka na svoj način, predstavljaju test karaktera za Gordona. Jer, privlačnost „tamne strane“ ne mora biti samo u novcu i moći koja dolazi s korupcijom nego i u seksualnosti ili općenitije – tjelesnoj privlačnosti. Tu do izražaja uz korupciju dolazi i povjerenje, druga važna narativna nit ove priče.
Povjerenje također funkcionira na nekoliko razina. Prva, Batman-Gordon, nekoliko je puta obrađivana kroz razne medije, ali svodi se na zaključak da nitko korupciju ne može razbiti sam. Batman treba Gordona i obrnuto. U ovoj ranoj fazi, obojica trebaju i Harveyja Denta. Da bi se razbio korupcijski obruč povjerenje će postati ključ. Druga razina, Gordon-Barbara također je važna za razumijevanje karaktera. Gordon će se naći u situaciji u kojoj jedino iskrenost može spasiti i njegove napore na drugom polju. Vjeran i dosljedan kakav jest, neće imati izbora makar će to i povjerenje između supružnika staviti na kušnju. To je i glavna karakteristika Millerovih priča. Likovi nikad nisu crno-bijeli. Njihova kompleksnost, sklonost pogrešci i ranjivost čini od „Godine prve“ jedan od najvažnijih (i najboljih) stripova cijele njegove karijere. „Godina prva“ je 2005. proglašena za najbolji Batman roman između 25 drugih priča, a to za jedno rekreiranje lika nije mala stvar. Miller je Batmanu vratio realnost i ljudskost, a Mazzucchelli sjajno u svom pogovoru primjećuje kako je to kod superjunaka uvijek rizično, kako je ta linija uvijek tanka. Ni s jednom se ne smije pretjerati. Upravo zato, ideja kako se bez povjerenja ne može ostvariti pravda postaje glavna misao „Godine prve.“
Kad bismo razmišljali o klasičnim stripovskim odnosima, mogli bismo postaviti pitanje „tko je pobijedio“, no u „Godini prvoj“ u biti pobjednika nema. Borba protiv korupcije i dalje traje, a naši su junaci tek počeli. Zanimljivo je primijetiti koliki je kulturološki utjecaj „Godine Prve“ na Batmanove ekranizacije. Već i jedan od najboljih animiranih filmova o Batmanovom porijeklu „Mask of Phantasm“ (1993.) referira se na ovu priču kroz prikaz scene u kojoj je Wayne okružen specijalcima, dok daleko poznatije referenciranje imamo u Nolanovoj trilogiji gdje 2005. Nolan iskorištava uređaj za privlačenje šišmiša kao i likove Flassa i Carminea Falconea da bi zaokružio priču o Batmanu. No, možda i najočitije referenciranje „Godine Prve“ u filmu „Batman: Početak“ imamo u posljednjoj sceni, gdje Gordon najavljuje dolazak Jokera na veliku scenu.
Sve u svemu, „Godina Prva“ je roman u kojem je James Gordon jednako važan kao i Batman, roman u kojem se ova dva lika nadopunjuju, ali i pripremaju pozornicu za sve ono što će šišmiš-osvetnik tek postati. Njihova rastrganost i nepripremljenost na razmjere gothamske prljavštine postavit će nas u poziciju promatrača koji shvaća kako će se upravo zbog nje, a ne njoj usprkos, vratiti nada. Zato, možemo biti ponosni što na hrvatskom tržištu imamo ovako definitivno izdanje ovog krucijalnog stripa, iznimno važnog za shvaćanje kako jednog od najvažnijih likova popularne kulture, tako i naše fascinacije njime.
Svaka čast na recenziji. Meni i danas najdraža Batman priča.
Fascinantno kako dobro funkcionira. Nema Batmobila, nema Lige pravde, nema nadnaravnih negativaca, niti bilo čega sličnog. Sjajno si naglasio vrhunsko korištenje boja i sjene, kao i trezvene i vrlo stvarne proporcije likova, muških i ženskih. Osobito Batmana (bez groteskne prenaglašenosti mišića, brade, torza), što se ne vidi često u “superherojskim” stripovima.
Zanimljiva usporedba s posvetom iz knjige Terryja Eagletona – “…Uz isprike za svijet na koji smo te donijeli…” Slažem se, djeca su jedna od osnovnih tema ove priče, bar mislim. 🙂
Ja bih samo još malo jače pritisnuo u tom smjeru i sročio poantu priče ovako; ako ljudske institucije mogu skrenuti, pasti i dodrinuti dno kao u ovom stripu, ako oni koji su izabrani da održavaju red i zakon čine totalno suprotno i ako korupcija, kriminal i iživljavanje mogu biti potpuno ozakonjeni, bez vjere u nešto kao što je Batman, djecu nema smisla donositi na ovaj svijet.
Naravno, moje skroz subjektivno tumačenje.
Scena na mostu s Gordonovim sinčićem me uvijek pogodi u sridu
Miller je nekad davno prekrasno pisao. ❤
Sviđa mi seSviđa mi se
Da, slažem se s “nekad davno”. Čitao sam nedavno DKR IIII: Master Race i ne znam što mu je to trebalo. Sad navodno u sklopu Black Labela radi “Superman: Year One” i sve me strah kako će to izgledati. Hvala na komplimentima.
Sviđa mi seSviđa mi se