Tko kaže da tridesete moraju biti nezanimljive? Marti Misterija u izdanju „Veselog četvrtka“ dogurao je do 42. broja i počastio nas epizodom koja je izvorno u Italiji objavljena 2012., za njegov trideseti rođendan. Dvojac Castelli/Alessandrini za tu prigodnu počastio nas je specijalnim izdanjem koje i Martija smješta u tridesete godine XX. stoljeća, usput nas podjećajući na neke od ključnih filmskih i književnih trenutaka tog razdoblja. Trideset godina Martija za tridesete godine koje su češće vezane za uspon ideologija nego za neke od najvažnijih pop-kulturnih detalja kojima kao ljubitelji, filma, stripa i knjige možemo biti zahvalni.
Marti je junak kojeg sam oduvijek volio. Intelektualno odrastanje uz Martija bilo je kao da imam pri ruci enciklopediju koja je stvari objašnjavala sažeto, a zanimljivo. Zanimanje za povijest i istraživanje, znatiželja i ljubopitljivost bile su Martijeve osobine koje sam želio preuzeti, s kojima sam se želio otisnuti u svijet u kojem me – kako sam tada razmišljao – nijedno pitanje ne bi smjelo biti strah postaviti. Jer, samo ako postavimo pitanja dobit ćemo i odgovore. Martijevi odgovori, naravno, stimulirali su maštu i zamišljanje stvarnosti onkraj crnih naslova u novinama, napornih kronika i ideologija koje su tako već po drugi put u ovom tekstu postavile Misteriju s druge strane te zamišljene, svjesne barikade. Nemoguće se bilo utopiti u mržnji spram drugog i drugačijeg kad čitav svijet znanja stoji u stripu koji je promovirao knjigu, znanje i multikulturalnost iznad svega ostalog. Čak su i imena – Misterija i Java – stajala u opreci koja je sugerirala kako Marti, zajedno s uzorima po kojima je napravljen spaja svijet mašte i stvarnosti, znanstvenih činjenica i smjelih spekulacija gdje je samo čitatelju ostavljeno na volju s koje će se strane postaviti.
Strip “Tridesete godine” možete kupiti OVDJE!
„Tridesete godine“ su izvanredan primjer takvog pristupa iako su nešto manje ozbiljne od klasičnih Martijevih epizoda. Kako to obično biva s posvetama, riječ je o laganijem i opuštenijem stripu u kojem su autori dali na volju referencama kojima su nakrcali strip i tako nas, na jedan suptilan način, ponovno nečemu naučili. „Tridesete godine“ tako dotiču „King Konga“, „Malteškog sokola“, „Dicka Tracyja“, Caponea, „Tarzana“, Joea Browna, Orsona Wellesa ili Doca Savagea, jednog od uzora po kojem je sam Marti i stvoren. Sve to skupa upakirano je u izvrsnu priču koja nam na neki način priča jednu od mogućnosti Martijevog postanka u tom razdoblju. Takva, pulp priča u sebi je sažela sve likove koji od Marti Misterije čine strip vrijedan pažnje, ali i sve one reference kojima sam strip, bez obzira što mu bila tema, obiluje.
„Tridesete godine“ su možda jubilarni broj, namijenjen tridesetogodišnjici omiljenog junaka, no bez pardona su štivo za preporuku svim filmofilima i ljubiteljima pop-kulture. Marti će na ovim stranicama dobiti i jedan opširniji tekst koji je svakako zaslužio, no od svih putovanja između misterije i jave kojima nas je počastio ovo je zaslužilo poseban osvrt.
Jer, „Tridesete godine“, dragi moj Marti, nikad nisu bile zanimljivije.
Ekranizacija 