Kad sam, kao već odrasliji stripajlija, uzeo u ruke Oesterheldovog „Eternauta“ nešto mi je u njemu bilo intimno blisko, strahovito poznato. Trenutak ili dva zastajkivanja dok sam na nekom „CRŠ“-u strip vrtio po rukama bilo mi je dovoljno da odgonetnem asocijaciju: „Nipper“. Strip o malom nogometnom genijalcu koji je dokove lučkog grada zamijenio svjetlima stadiona nikad me nije prestao fascinirati. Pripadam generaciji koja je čitala drugo izdanje „Nippera“ na ovim prostorima. Svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u simbolički je značilo kraj za čitavu jednu generaciju nogometaša, a vjerojatno je svima u sjećanju ostao najpoznatiji od njih – Diego Armando Maradona. „Nipper“ je s Maradonom dijelio nizak rast i prgav karakter, dijelio je i otpor autoritetima, a dijelio je i porijeklo. Dječak iz predgrađa koji postaje nogometna legenda. Francisco Solano Lopez, crtač kojem sam klimnuo glavom tog studenog u Studentskom centru, također je Argentinac. Diega i Nippera vezala je još jedna, najbitnija stvar. Njihov je nogomet, naime, bio čista poezija.
Prošlo je dvadesetak godina otkad sam po prvi put pročitao 20. epizodu „Nippera“ u izdanju „Slobodne Dalmacije“, a ovih sam dana ponovno osjetio tu djetinju strast čitanja „Nippera“ po prvi put. Svi se volimo vraćati u djetinjstvo, evocirati uspomene. Svježina stranica ovog stripa i dalje oduševljava. Likovi su na njima jednako životni kao i nekad, a čitati po prvi put epizode koje kod nas dosad nisu bile objavljene i doživjeti završetak te epske, stripovske nogometne priče nešto je zaista posebno. „Nipper“ je najpopularniji strip o nekom nogometašu. Spoj je to engleske nogometne tradicije i argentinske romantike, iste one romantike koja je svijetu dala Alfreda, Diega, Gabriela ili Lea. Interkulturalna suradnja koja nije mogla ispasti loše. Nipper je od Engleza preuzeo osjećaj lojalnosti i postojanost u onom što naumi, od Argentinaca je neobuzdan, vatren i strastven kao rijetko tko među stripovski likovima. Šest knjiga koje je objavio „Strip non stop“ po prvi put na ovim prostorima daju nam potpunu priču, priču nakon čijeg ćemo se završetka prisjetiti što toliko volimo kod Nippera.
Priča je grubo prekinuta te 1994., otprilike tamo gdje je bila prekinuta i originalne 1978. kad je strip prvi put izašao na ovim prostorima. Ostavili smo Nippera s trenerom koji vjeruje kako je u nogometu kondicija sve, a on nikad nije volio takve ekstreme. Koliko je „Nipper“ zapravo dobar strip i koliko je bio ispred svog vremena vidi se upravo po poimanju nogometne igre. Mijenjanje pozicija, igra iz jednog dodira, braniči koji kreiraju i napadači koji se brane. Napredni koncepti za kraj sedamdesetih i početak osamdesetih. Istina, moglo bi se reći da su i Tom Tully i Solano Lopez pod utjecajem Crujffove Nizozemske koja je tih godina igrala najbolji nogomet na svijetu. Prodor totalnog nogometa vidljv je u stripu, a likovi često sukobljavaju koncepcije. Ako smo na kraju objavljenih epizoda imali sukob s trenerom koji nema pojma o igri pa često pretrenirava igrače, u dosad neobjavljenim epizodama susrećemo treneru koji preferira nešto što bi najtočnije bilo nazvati „kontroliranim nogometom“. Koliko strip nadilazi godine i značenja vidljivo je u njegovom nadimku: „Supertrener“. Kod Nippera takvi napuhani sveznalice ne prolaze. U tom je smislu on više Baka ili Mlinka, boem koji zna da nogomet mora imati kreaciju, šarm i vic. Zato smo ga valjda toliko i voljeli.
Zanimljivo je i to što je „Nipper“ tri puta izlazio kod nas u godinama svjetskih prvenstava: 1978,, 1994. i 2014. Svaka od tih godina je donijela nogometnoj igri nešto novo, početke i padove, neke nove klince. No, pogrešno bi bilo reći da je „Nipper“ samo nogometni strip. On je strip sa snažnim socijalnim dodirom, jasnom distinkcijom između prava i pravde i Nipper vam, iako ga volite, ne mora uvijek biti simpatičan. Jest, on je junak, ali vrlo često pogriješi, prečesto je iskren i glasan na vlastitu štetu. Uz sve to je nepopravljivo naivan. Ono što je možda najvažnije, on je nogometaš i čovjek kakvih danas ima sve manje. Ponekad se čini da će i po cijenu svoje karijere ustati protiv manipulatora i varalica koji okružuju nogomet. Takvih je, kao što i pretpostavljate, što je on uspješniji – sve više.
No, Nipper je svjestan tko je dao priliku kržljavom klincu sa dokova. Na isti način na koji su on i Stumpy neraskidivo vezani, tako i lojalnost Blackportu ne dolazi u pitanje. U tome je sva romantika. Uz sav pritisak „ostavi srce na terenu“ i ostani svoj. Nipper, svjestan svog porijekla i identiteta, ne zaboravlja odakle je došao.
Strip, bilo pojedinačno ili u kompletu, trenutno na rasprodaji možete kupiti – OVDJE!
To ga, kao što je i slučaj sa svevremenskom fikcijom, povezuje sa stvarnošću i očito izdvaja od nekih životnih „Nippera“. Istih onih koji bi od njega mogli štošta naučiti.
Ekranizacija 