Možda je čudno pisati komentar na strip čiji je prvi tom kod nas izdan prije deset godina. Razlog zašto to ipak činim je prije svega kvaliteta samog romana, a onda i nedavno omnibus izdanje. Iako od trenutka objavljivanja posjedujem svih šest dijelova ovog fantastičnog serijala, smatram kako je potrebno sagu o obitelji Centobucchi približiti novim genracijama. Spaghetti Brothers spadaju u red najboljih stripovskih naslova koje sam ikad čitao. Njihova epska odrednica koja ih približava kultnim naslovima poput Kuma, kao i beskrajno referiranje na popularnu kulturu čine Spaghetti Brothers jednim od najznačajnijih stripova ikad objavljenih u Hrvatskoj.
Bili su, sjećam se to, počeci navikavanja na izdanja kakva su danas standard u Fibrinoj biblioteci. Sagu o Centobucchijima sam nabavio više kao probu nego ciljano i, bit ću iskren, pojma nisam imao u što se upuštam. Primjer je to stripa u koji se zaljubiš na prvi pogled. Majstorstvo naracije Carlosa Trilla dovelo je do željnog iščekivanja svakog sljedećeg toma, a jednostavnost Mandrafinina crteža samo je dokazala kako ne mora sve dobro ujedno biti i komplicirano. U čemu je točno privlačnost Spaghetti Brothersa? Što je dovelo taj stripovski serijal do kultnog statusa koji danas uživa i zašto se uvijek njega citira kao standard za kvalitetu priče u grafičkom romanu?
Već u uvodniku stripa Darko Macan majstorski detektira u čemu se krije privlačnost ovog romana. Naime, kaže on – „autori su se pošteno pripremili raditi šund i – promašili.“ Slično kao sa spaghetti vesternima koji su postali standard i kult, Spaghetti Brothersi uzimaju svoju šundovsku dušu i nadgrađuju ju sa fantastičnom pričom prepunom referenci i ozbiljnosti koja bi, bez ikakvog problema, mogla parirati bilo kojem književnom djelu u tom žanru. Dakle, što su Spaghetti Brothers?
Strip je to koji je smješten u New York dvadesetih godina. Njegova potka je u osnovi kriminalistička, a ljubitelji Marija Puza prepoznat će dosta sličnosti s tom, osnovnom pričom. No, daleko od toga da je Trillova priča puka kopija. Sve počinje s obitelji. Migracija iz Italije u Ameriku i prilagodba imigranata jednako je aktualna onda i danas. Danas, s obzirom na ovo što se zbiva u Europi, i više nego onda kad je strip objavljen kod nas. Tako je to s dobrim narativima, svako vrijeme ih tumači na svoj način, a oni svejedno ostaju dobri. Sve, dakle, u ovom romanu kreće od obitelji. Njihov put iz Europe do Amerike značit će i prvu, početnu tragediju ovog stripa. Iz te tragedije rodit će se i sve ostale. Četvero djece Centobucchi je krenulo na put. Majka je umrla rađajući peto. Umjesto sretne obitelji u SAD je stiglo petero siročadi. Roman priča njihove priče.
Dok čitamo te priče stječe se dojam kao da u šest činova gledamo nekakav spoj Leoneovih vesterna i Tolstojeve karakterizacije. Jer, da parafraziram do kraja, svaki od braće je poseban na svoj način. Najstariji brat, Amerigo, je gangster. Caterina je glumica pod psudonimom Gipsy Boone. Frank je župnik, a Carmela kućanica. Najmlađi brat Tony je policajac. Ova raspodjela likova već nas navodi na epsku priču. Gangster i policajac, glumica i župnik. To su samo neke od opozicija koje ćemo sresti unutar sage o obitelji Centobucchi. Sve je spremno za predstavu u šest činova. Nakon nje početne će se pozicije ispremiješati, a likovi će proći svako svoje putovanje, svako svoju katarzu nad kojom čitatelj, vjerujte mi, ostane bez teksta.
Posebnost Spaghetti Brothersa je u njihovoj jednostavnosti. Borges je bio majstor takvog narativa. Najkompliciranije stvari je najbolje reći najjednostavnije. Sve su suprotnosti dio iste obitelji. Cijela obitelj došla je u Ameriku u potrazi za boljim životom. SAD je zemlja snova? Nema problema, ali nigdje ne stoje upute kako te snove ostvariti. Svi će odabrati svoje načine, a njihova će se nastojanja negdje sresti. Ta opća mjesta, te pozicije na kojima se likovi susreću izvedena su s puno pažnje i referiranja. Čitajući Spagheti Brotherse prepoznajemo mnoge stvari iz pop-kulture i dok nas zabljesne prepoznavanje „uskršnjeg jajeta“ ostavljenog za pozorne čitatelje već nas likovi odvedu dalje. Ovo je tragedija ispričana u maniri najboljih romana, a povijesna zbivanja (poput kraha njujorške burze) potrest će i nas i njih. Nove će generacije preispitivati postupke starijih, a ono što će pritom izaći na vidjelo neće se svima svidjeti.
STRIP MOŽETE KUPITI NA STRANICI IZDAVAČA – OVDJE!
Spaghetti Brothers vješto kombiniraju žanrove. Igraju se autoreferencijalnošću i parodiranjem dok istodobno pokušavaju reći nešto ozbiljno. Ovo je roman u čijem je središtu obitelj. Isto kao i kod Tolstoja, „sve su obitelji nalik jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“. Centobucchiji nisu iznimka. No, njihova nesreća ne dopušta da odaberemo strane. Svi su nam istodobno simpatični i antipatični.
Krunsko pitanje, kao i kod svake dobre intrige, glasi: što to onda govori o nama?
Ovaj je tekst originalno, u ponešto izmijenjenom izdanju objavljen na citajme.com