ZAKON JAČEG” – Transformacija koja oslobađa

Kad uspješni burzovni mešetar završi u zatvoru mora se prilagoditi na život iza rešetaka. U zatvoru vlada „Zakon jačeg“ i sve ono što je znao o sebi Jacob će staviti pod upitnik. Da bi preživio, morat će se prilagoditi. To podrazumijeva transformaciju. Svjestan je Jacob da ono u što se pretvara nema veze s onim što je bio. Svijet je možda okrutan i možda te tjera da za pogrešku grubo platiš, ali zatvor je okrutniji. Ne smiješ dati da te guraju, ne smiješ dati da te sruše. Ako pokažeš da si slab, nema nazad. Jacob je prelomio. Poštovat će „Zakon jačeg“ bez obzira kamo ga to odvelo, bez obzira u što će ga pretvoriti.

Slikovni rezultat za shot caller

Kad razmišljam o zatvorskim temama uvijek se prvo sjetim serije „Oz“ i kultnog „Leptira“ s Dustinom Hoffmanom. Zatvorske teme i preživljavanje iza rešetaka oduvijek su mi bile drage teme, a sociologija takvih zatvorenih zajednica ostala je jedna od nepresušnih tema interesa. „Zakon jačeg“ je film koji se ne pretvara da je nešto što nije. To je film koji itekako dobro zna koje su mu snage i njih maksimalno koristi. Transformacija glavnog lika najjače je oružje filma, a paralelno pripovjedanje o onom što je bilo i onom što je sada navodi nas da u toku gledanja sami sebi postavimo pitanje: Kako je osoba A postala osoba B? Je li zbilja moguće da je riječ o istom čovjeku? Mehanizmi kojima pokušavamo odgovoriti na to pitanje isprva su suptilni. U zatvoru si najsigurniji u čoporu. Instinkti te moraju štititi jer usamljeni vukovi ne završavaju dobro. Jacob je svjestan da mora pronaći svoj čopor, prihvatiti njegova uvjerenja i ponašati se u skladu s njihovim pravilima. No, dok to čini shvaća da svijet te interne zajednice funkcionira po naredbama alfa-mužjaka. Osobe koja je izdvojena iz opće populacije i bez koje se – kako to već obično biva u filmovima ovog tipa – ništa važno ne događa.

Slikovni rezultat za zakon jačeg

Sve što se događa u ovom filmu već smo negdje vidjeli i stoga možemo predvidjeti. No, kako rekoh, „Zakon jačeg“ se ne pretvara da je nešto što nije. Ne umire od originalnosti i ne prodaje priču. Od tog ćemo filma dobiti upravo ono što očekujemo. Snažnu zatvorsku karakternu priču u kojoj nije toliko bitno što će se, nego kako će se dogoditi. Nikolaj-Costner Waldau se možda proslavio kao Jaimie u „Igri prijestolja“, ali ovo je bez premca njegova najbolja uloga. Ovdje, u oba vremenska toka, naprosto briljira. Funkcionira kao burzovni mešetar kojem je svijet velika igračka, funkcionira kao zatvorenik koji se prilagođava, a naposljetku i kao zvijer koja sve nastoji prilagoditi sebi. Sve to odigrao je toliko uvjerljivo da se nijednom tijekom gledanja nisam zapitao je li, u karakternom smislu, njegov lik previše toga odjednom.

Slikovni rezultat za zakon jačeg

Lako je promatrati čitavu priču iz vizure očekivanja. Neke peripetije se pri kraju dogode, ali u načelu ne iznenađuju previše. Ono što, međutim, iznenađuje je motivacija. Tu se „Zakon jačeg“ sjajno postavio. Središnja ideja koja iza nje stoji, kako nekad moraš odgurnuti one do kojih ti je stalo kako bi ih spasio (od svih, uključujući sebe) ovdje sjajno funkcionira. „Zakon jačeg“ zorno daje do znanja kako je nekad bolje na površini ispasti slabićem i kukavicom da bi zadržao unutarnji mir i na koncu – pobijedio. Takav pristup motivaciji glavnog lika možda graniči s istočnjačkom filozofijom, no začuđujuće dobro funkcionira u svijetu koji prepliće stvarnost i prošlost, slobodu i zatvor.

Slikovni rezultat za zakon jačeg

Paradoks je očit. Za neke je sloboda moguća samo iza zatvorskih zidova. Bijeg u slobodu u „Zakonu jačeg“ ne odvija se na fizičkoj razini. Fizička sila je samo sredstvo kojim se dolazi do cilja. Oslobođenje je mentalno, konačno si slobodan tek onda kad te nitko ne kontrolira.

Da je samo do toga, bez ičega drugog, „Zakon jačeg“ bi bio jedan od najboljih filmova ove godine, a kad na to nadodamo iskrenost i neposrednost – možemo to  sa sigurnošću reći.

IMDB

Oglasi