Ofucani Holivudski Film (orig. Naslov: Box Office Poison)
Autor: Alex Robinson
Izdavač: Fibra, 2009.
Prijevod: Tatjana Jambrišak
Sredina devedesetih, Generacija X, Kurt Cobain se ubio, iluzije su potrošene, a ljudi su izgubljeni kao i američka politika. Desetljećima se sve odvijalo u odnosu na Sovjetski Savez, a sad je taj vječni neprijatelj sišao sa povijesne scene. Političari su izgubili smjer. Ljudi, kako to obično biva kad se to dogodi, također. U takvom je vremenu Alex Robinson napisao „Ofucani Holivudski Film“. Njegovi su likovi stilom crtanja bliži karikaturi nego realizmu, njihovi su postupci često površinski ili pretjerani, a obraćanje čitatelju kao svjedoku događanja neposredno je i iskreno da se gotovo doima poput krika. Grunge generacija je vrištala glasno, Robinsonovi likovi vrište suptilnije. Dok se nose s očekivanjima sadašnjosti, gnjevni što nisu rođeni koje desetljeće prije, odaju priznanje prošlosti. Prošlost je ovdje romansirana, sadašnjost tmurna, a budućnost neizvjesna. No, „Ofucani Holivudski Film“ je svemu tome usprkos – vraški zabavan. Intimni pristup je upalio. U romanu se, naime, možemo prepoznati.
Priča romana uvodi nas u spiralu odnosa grupe likova u New Yorkuu koji dosta podsjećaju na film Woodyja Allena. Robinson je radio u knjižari pa se događaji pred nama u dobroj mjeri zasnivaju nan njegovom iskustvu. Svatko tko je ikad pokušao pronaći samostalnost u velikom gradu prepoznat će prepreke s kojima se suočavaju likovi. Stan, plaća, posao i ljubav svevremenski su problemi. Na početku priče Sherman, glavni lik romana, nastoji pronaći smještaj koji će odgovarati njegovoj mizernoj plaći. Kao i uvijek u takvim slučajevima bit će prisiljen na kompromis. Upoznat ćemo njegove živopisne cimere, ljubavnike Stephena i Jane kao i stanodavku s kojom je teško izaći na kraj. Kao da sve to nije dovoljno, susjedstvo će dodatno pojačavati dojam rupetine koja je njegovoj generaciji jedini put k samostalnosti.
Shermanov najbolji prijatelj Ed još živi s roditeljima. Njegova djevojka Dorothy također je poseban svat. Ona živi sa psom iza kojeg ne čisti u stanu kojeg ne održava. Svijet je to u kojem je sve anarhično i nesređeno, u kojem je zadovoljstvo vrlo rubno, ali koji je isto tako iznimno zabavan. Likovi nemaju izbora nego svoju svakodnevicu pretvarati u fantastičnu satiru, za njih se lako vezati i u njima prepoznati. Izgubljena generacija devedesetih rijetko je gdje više izgubljena nego u „Ofucanom holivudskom filmu.“
Kao i sa stanovanjem, ni s poslom nije ništa bolje. Sherman mrzi posao u knjižari, ne voli norme i besmislena pravila i ne vidi smisao u podnošenju nesnosnog šefa i niske plaće, a da za uzvratt ne dobije ni mrvu dostojanstva. Knjižničari i knjižari prepoznat će se na njegovom radnom mjestu. Jedan od najzabavnijih dijelova romana upravo su pitanja s kojima se susreće. Mušterije znaju biti genijalne u svojim prohtjevima. Njihovu „genijalnost“ intelektualni tip poput Shermana lako prozre, ali od takve superiornosti nema neke vajde. Shvaća Sherman da ovisi o njima što samo pojačava apsurd čitave situacije. Situacije koja, kako roman odmiče, sve više klizi u kaos.
Robinson znalački pojačava taj dojam. Oblačići dijaloga se isprepliću, pa komunikacija likova djeluje kao zakrčena ulica. Svi pričaju, nitko ne sluša. Čitatelj je zbunjen zajedno s likovima. Usporedno s njihovim traženjem smisla i on ga nastoji pronaći. Na sreću, trud se do kraja stripa isplati. Način na koji se do cilja dolazi, međutim, nije nešto što možemo predvidjeti. Počinje se gubiti granice između iluzije i jave, fikcije i stvarnosti. To je vjerojatno bila i namjera autora kod pisanja romana. Pismo jednoj generaciji kao i onima koji ih smatraju beskorisnima pa ih promatraju s visoka. Preneseno u zbilju, nije se problem odseliti od roditelja i zasnovati obitelj kad zato postoje uvjeti. No, kad mlad čovjek nema sigurnost i kad je kaos jedino što je izvjesno takav pothvat čini se kao rizik i luksuz. U podtekstu romana možemo pronaći upravo to. Tako nešto moguće je jedino u fikciji. U stvarnosti, osuđeni smo na sizifovske pokušaje. Tu ću se kratko zadržati. Zanimljiva su, naime, imena likova koja Robinson upotrebljava.
Dorothy Lestrade, Shermanova djevojka ustvari je kombinacija nekoliko kulturnih ikona. Lestrade je, sjećate se, fikcionalni inspektor iz Sherlocka Holmesa, dok sama Dorothy više nalikuje na Betty Boop nego na samu sebe. Jane Pekar će također biti poznata poznavateljima stripa. Očita je to posveta Harveyju Pekaru, autoru „American Splendora“. Preporučam onima koji nisu upoznati s njegovim radom da pogledaju film iz, mislim, 2003. godine. U sitnim posvetama daju se prepoznati i Beatlesi, kao i sam Arthur Conan Doyle. Možda ima još nešto što mi je promaklo, ali u procesu otkrivanja takvih detalja krije se dodatna čar ovog romana.
Svaki od likova „Ofucanog holivudskog filma“ nosi nešto posebno. Njihove interakcije, koliko god se činile ekstremnima, podsjetit će nas na naše vlastite. Ovaj dobitnik nagrade Eisner jedan je od najboljih naslova koje sam imao čast čitati. S obzirom da se radi o jednom od važnijih naslova, drago mi je što ga mogu toplo preporučiti. Ovo je idealan naslov za upoznavanje sa stripom onih koji misle da on predstavlja samo trivijalnu formu za djecu. „Ofucani holivudski film“ korak je prema nečem ozbiljnijem, nečem što možemo tek naslutiti. Kad dođemo do kraja i kad se zaklopi ta zadnja korica možda ćemo to i identificirati. Ako to uspijemo, proces koji je Robinson počeo je završen.
Možda ćemo se, u tom završnom koraku, prepoznati.
Ekranizacija 