Često u tekstovima kritiziramo HRT kad treba i kad ne treba. Nekad HRT te kritike zasluži, nekad si sami zabiju autogol, ali u slučajevima kao što je praćenje Svjetskog prvenstva u Rusiji treba ih pohvaliti. Rijetko kad je HRT odradio tako dobar posao kao što je slučaj sa praćenjem Svjetskog nogometnog prvenstva ove godine. „Zabivaka“, emisija koja je nazvana po službenoj maskoti prvenstva, dala nam je neke od najboljih trenutaka u novijoj povijesti HRT-a, a dinamika između kvarteta Prosinečki-Jeličić-Samovojska-Šapit često je gledateljima davala nadu kako plaćanje pretplate za tu i takvu televiziju ipak ima smisla.
Još je za vrijeme Olimpijskih igara u Riju bilo jasno kako je Šapit najbolji sportski novinar kojeg HRT ima pa se odluka da ga se ostavi u studiju, umjesto da ga se postavi na komentatorsku poziciju, činila riskantnom. Međutim, Šapit je pokazao svoj talent kao voditelj i moderator do te razine da se usuđujem reći kako bi od njega mogli učiti i neki kolege iz informativnog programa. Jeličić je bio britak do granice neukusa (po nekima ju je i prelazio), a Samovojska je ponovio ulogu hodajuće enciklopedije na koju smo navikli. Baš su on i Jeličić do kraja prvenstva razvili dinamiku međusobnog nadopunjavanja koja je naglašavala opuštenost i šalu više nego ijedna slična HRT-ova emisija u nedavnoj prošlosti. Bilo je zabavno gledati i kako im Prosinečki u malo riječi puno kaže, pogotovo kad im se mišljenja nisu slagala.
Ako ste kritičarski nastrojeni, opravdano je postaviti pitanje bi li i emisija i atmosfera u studiju bile tako uspješne i opuštene da rezultat reprezentacije nije bio dobar, ali mislim da kvartet pojačan Pletikosom u ranijoj fazi i Beusanom za sudačka pitanja zaslužuje da ga oslobodimo sumnje. Kulminacija fantastičnog posla koji je odradila sportska redakcija dogodila se nakon samog prvenstva. Doček reprezentacije praćen je cijeli dan i to na prvom programu zbog čega Dnevnik nije emitiran u uobičajenih 19 sati. Količina ljudi koja je pratila reprezentaciju od slijetanja do Trga bana Jelačića iznenadila je i organizatore, a cjelodnevni posao ponovno je odrađen profesionalno, do razine koja je u atmosferi kaosa bila za zapljeskati. Šapit, Jeličić i Samovojska su iz studija ponovno odašiljali poruke oduševljenja, a pomalo je žalosno da je jedini dio HRT-ove ergele koji je kritičan prema političarima, bez obzira bili oni vlast ili oporba, onaj sportski (najviše zahvaljujući Jeličiću). Iako će Jeličića neki etiketirati primitivcem i seljačinom, puštajući video isječke s YouTubea kao argument da ne bi smio biti na javnoj televiziji, činjenica je kako smo samo od njega mogli vrlo jasno i neuvijeno čuti kritiku trenutačnog stanja u hrvatskom društvu, uz naglašen kriticizam prema svim političarima i njihovoj komfornosti bez pokrića, bez obzira s koje strane političkog spektra dolazili. Činjenica prema kojoj takva kritika dolazi od strane sportskog, a ne nekih drugih dijelova nacionalne TV kuće više govori o stanju ostalih segmenata programa nego što je razlog za pohvalu sportskog dijela.
Također, treba pohvaliti Marka Šapita koji je to znao dozirati i nije dopuštao da se fokus pomakne sa sporta u sfere koje mu ne pripadaju iako je prema kraju prvenstva bilo vidljivo da i on sve teže drži pod kontrolom euforične sugovornike. Dodatno, kad se govori o „Zabivaki“, treba naglasiti opuštenost svih uključenih u program. Ćosiću ne bi škodilo kad bi dio te opuštenosti pretočio i u utakmice koje prenosi, a bilo bi sjajno kad bi se ta atmosfera nastavila i nakon ovog prvenstva. Rusija nam je vratila nadu u nacionalnu kuću najviše zato jer se atmosfera u studiju fenomenalno nadopunjavala s rezultatom reprezentacije. Iskorištene su sve platforme, HRTi i društvene mreže. Gledatelji i njihovi komentari imali su utjecaja na program, a voditelji su dokazali da znaju slušati sugestije. U svemu tome šteta je samo da je HRT izgubio pravo na utakmice Lige Nacija i europske kvalifikacije. Zbog toga se čini kako ovu emisiju možemo promatrati kao labuđi pjev, barem što se reprezentacije tiče. Šteta, jer su napokon pronašli dobitnu formulu.
Kad se to dogodi, pogotovo s obzirom koliko je to rijetko, pohvale su zaslužene. Samo se nadam da Šapit neće slijediti primjer Zrinke Grancarić i završiti u informativnom programu. Bila bi to šteta, jer je sportski segment nakon nasilnog pada kvalitete trećeg i erozije informativnog programa, jedino za što trenutno vrijedi platiti pretplatu.
Ekranizacija 