„Rumble in the Jungle“ je jedna od najvećih borbi u povijesti boksa. Borba je to koja je poznata po tome što je u njoj Muhammad Ali vratio titulu svjetskog prvaka u trenutku kad mu nitko nije davao nikakve šanse. George Foreman, njegov protivnik, bio je poznat kao razorni udarač i nitko nije ozbiljno mislio da Ali ima šanse protiv njega. Ta borba u Zairu može se gledati kao na otvaranje jednog kruga. Nakon nje Foreman više nikad nije bio isti. 21 godinu kasnije, u dobi od 45 godina, on se našao u ringu. Protiv daleko mlađeg protivnika reagirao je kao iskusniji borac. Čekao je šansu sa znanjem da mu treba samo jedan dobar udarac. Dokumentarni film „Foreman“ priča je o svemu što se dogodilo u životu obilježenom s te dvije velike borbe. No, to je istodobno i priča u kojoj je vrijeme nevažno. Jer, u svojoj biti, to nije priča o boksaču. To je priča o čovjeku i dubokom uvjerenju da se s vremenom možemo promijeniti.
Joe Fraizer, Muhammad Ali, George Foreman. Ta trojica boksača spadaju među borce čiji je rivalitet obilježio dvadeseto stoljeće. Iz siromašnog okruženja Foreman se izvukao iskoristivši socijalne mjere Lyndona B. Johnsona koji je kao jednu od glavnih misli svoga predsjednikovanja nakon što je 1964. osvojio mandat postavio suzbijanje siromaštva. Foreman u filmu otvoreno priznaje kako su ga te mjere, donesene 1965., spasile od okruženja ogrezlog u kriminal. Boks mu je zbog nasilne prirode bio odličan ispušni ventil, a zlatna olimpijska medalja koju je osvojio u Meksiku 1968. ulaznica u profesionalizam. Borba protiv Fraizera dovela ga je na svjetski tron, nakon čega je mogao reći da je ostvario sve svoje ambicije. Život šampiona koji je oduvijek htio značio je da si može priuštiti sve što poželi sve dok mu koncem listopada 1974. Muhammad Ali nije doslovce – „ugasio svjetlo.“
Povratak nakon gubitka pojasa nikad nije lagan, a suočavanje s porazom za Foremana je značilo propadanje koje je kulminiralo potpunim gubitkom kompasa i naposljetku – napuštanjem boksa. Mir je Foreman pronašao u religiji kojoj se posvetio do te mjere da je postao evangelički svećenik. Vjera je, prema njegovim riječima, bilo oruđe koje ga je vratilo na pravi put. Rad s djecom, kojoj je preuzeo ulogu mentora, također. Međutim, kako to uvijek biva s ljudima koji izgube kompas u životu, nedostatak novca stavio je ambicije pod upitnik. Foreman se sa 38 godina života, nakon deset godina pauze, odlučio vratiti boksu. Boks je jedina vještina koja mu je u životu donijela novac. Ludi plan zvučao je još luđe kad je posjeo svoju brojnu obitelj i rekao im: „Postat ću prvak svijeta“. Sprdnja američkih novina i podcjenjivanje protivnika moglo je krenuti. Tko još sa 40 godina postaje prvak svijeta u teškoj kategoriji?
Dokumentarni film „Foreman“ sjajno balansira između Foremana iz ranije faze, do borbe u Zairu, i onog iz kasnije „propovjedničke“ faze. Odlično scenaristički napisan film daje nam pristup Foremanu kao čovjeku, a ne samo kao sportašu. Razgovori s njegovim promotorima, prijateljima i obitelji dali su nam uvid i u to kako je njegova luda odluka izgledala izvana. Protivnici, prema kojima Foreman gaji izrazito poštovanje, postali su figure koje ne mrzi. Oni su samo prepreke na putu do cilja. Evander Holyfield priznaje Foremanu upornost i to da „udara najjače od svih s kojima se borio“, a sam Foreman na svoju slavu gleda kao na sredstvo koje mu olakšava zaradu i povratak boksu. Njegova legendarna slika s hamburgerima nekako je ostala simbolom sprdnje oko povratke nekadašnje legende kojom se danas zbijaju vicevi.
Ipak, kao u holivudskom filmu o boksaču kojeg svi volimo, Foreman je dočekao svoju šansu. Negdašnji Foreman ne nalikuje novom Foremanu. Ipak, veže ih volja za uspjehom i vjera u vlastite mogućnosti. George Foreman ponovno je postao prvak svijeta i na taj je način kompletirao put od zvijezda do trnja i natrag. Dokumentarni film priča je o tome kako ne valja odustati ni onda kad ste svima predmet sprdnje. Postoji trenutak, jedan trenutak za koji vrijedi beskonačno mala vjerojatnost, da će Vaš protivnik stati i dati vam priliku za nokaut. Ako uhvatite taj trenutak za čuperak i ako imate dovoljno vjere u sebe tad ćete pronaći i pravi udarac.
Nakon toga, kako nas uči ovaj dokumentarni film, ništa nije nemoguće.
Ekranizacija 