Najbolje priče su oko nas – “POČIVALI U MIRU 3”

15. siječnja pamtimo kao važan datum u novijoj hrvatskoj povijesti. Iako se tako slučajno poklopilo, taj datum mogao bi simbolično biti važan i za hrvatsku televizijsku produkciju. U 21 sat na prvom(e) (!) programu nacionalne televizije kreće treća sezona serije „Počivali u miru“. Ta sezona ponovno pomiče granice hrvatske produkcije i pokazuje kako je moguće, čak i u našim okvirima, napraviti vrijedan proizvod. Nakon što je prva sezona novinarku Luciju Car odvela u zatvor Vukovšćak gdje se svaka epizoda bavila grobovima bivših zatvorenika, druga je priču u ambicioznijem obliku smjestila u Istru u, za hrvatsku produkciju tog trenutka nov koncept: jedna sezona – jedna priča. Treću sezonu možemo promatrati kao spoj ta dva pristupa , s dodatnim produkcijskim, glumačkim, režijskim i scenarističkim napretkom koji budućim projektima visoko postavlja letvicu. Za dobrobit svih nas nadam se kako „Počivali u miru“ neće ostati sami u svojoj ambicioznosti već da ćemo iskoristiti pouku koju nam nude. Nju bismo ukratko mogli svesti na: „najbolje priče su oko nas“.

DOSTA_IMG_0814 copy

Nakon četiri odgledane epizode u priči možemo pronaći poveznice s aktualnim trenutkom. Neke su očite, a neke skrivene i razbacane kroz radnju kao „uskršnja jaja“ koja moramo pronaći. Drago mi je vidjeti kako je serija nadišla stalne boljke domaćih produkcija u kojima se likovi do razine karikature ne razvijaju, nego je poduzela sve da poznati likovi iz prethodnih sezona ostanu prisutni s tragom onoga što im se dogodilo pa je zanimljivo promatrati na koje načine nastoje izaći na kraj s traumama. Zbog svega toga, čini mi se, treću sezonu PUM-a možemo podijeliti na dvije opće razine: trauma pojedinca i trauma društva. Lucija Car, kao centralni lik priče, bori se s demonima prošlosti dok u sadašnjosti nastoji pronaći smisao. Moram istaknuti dinamiku Nine Erak i Judite Franković koje kao kolegice u uredu seriji daju comic-relief koji je u prethodnim sezonama priči nedostajao pa se ona činila tmurnijom nego što je trebala biti. Također, moram pripomenuti kako komični trenuci kojih ima više nego u prve dvije sezone ne izgledaju isforsirano pa je već i zbog toga važno istaknuti ovu sezonu kao onu koja se ističe u odnosu na prve dvije.

FRANKOVIĆ_DSC05066 copy

Drago mi je što mogu primijetiti napredak u razvoju lika Lucijina brata Gorana (Ivan Ožegović). Jedna od glavnih zamjerki koje sam istaknuo nakon prve sezone bila je karakterizacija njene majke (Jasna Odorčić) i brata koji nisu imali jasno definiranu svrhu i – pogotovo su u slučaju Lucijina brata u invalidskim kolicima – odavali dojam karikature. U ovoj je sezoni to ispravljeno pa osoba s invaliditetom više nije samo sredstvo za postizanje empatije, već djeluje kao punokrvni lik koji u priči ima funkciju i smisao. Pomicanje osoba s invaliditetom iz razine klišeja u razinu lika koji ima što reći drugi je važan moment po kojem su „Počivali u miru“ pomaknuli granicu onoga što smo dosad kod naše produkcije imali prilike vidjeti. Tu je jasna potreba serije da pomiče barijere, pritom mislim i na one tehničke i na granice očekivanja.  „Počivali u miru“ je serija želi komunicirati s publikom ne skrivajući da se pritom kocka s pitanjem želi li publika uopće komunikaciju. Prostor prepoznavanja svakodnevnice koji otvara treća sezona „PUM-a“ možda je i glavni razlog zašto biste trebali upaliti televizore. Važno je istaknuti kako ova serija koja ne podcjenjuje publiku, a to je za hrvatsku produkciju, složit ćete se, dobrodošlo osvježenje.

DESPOT_DSC04997 copy

Volja za rizikom prati svaki projekt koji kod nas ima želju prodrmati ono na što smo navikli. Još od 2011. Ring produkcija se ne miri s učmalošću i ustaljenim postupcima. Već u prvoj epizodi nove sezone, kroz međuigru Lucije Car i Mate Šušnjare (Dragan Despot), primijetit ćete kompleksnost odnosa u kojem neće biti jasno igra li Despot ovdje antagonista (što je u prve dvije sezone nesumnjivo slučaj) ili je njegov lik nadišao tako jednostavnu podjelu. Despot i Franković se nadopunjavaju dok kreću iz potpuno različitih polazišta da bi, kroz priču, razjašnjavali misteriju. Misterija, o kojoj zasad neću previše pričati, uključuje „sivu eminenciju“ društva i zlatnu mladež koju proizvodi. Mogu li djeca biti krivci za postupke svojih roditelja i postoji li narativ u kojem su im moralno superiorna? Sviđa mi se iskorištavanje „zlatne mladeži“ kao katalizatora radnje. Na malo što su ljudi, općenito, osjetljivi kao na djecu.  Inteligentno povezivanje onog što možemo pročitati u novinama/pogledati u vijestima s fiktivnim svijetom serije ostavlja dojam kako bismo elemente radnje prepoznali kad otvorimo bilo koji portal. Čini se kako scenarij u dosta stvari prikazuje medije i društvo kakve zaslužujemo, umjesto onih kakve imamo. Autoreferencijalnost, koju na taj način serija postiže, izgleda prirodno.

aćimović_DSC07494 copy

Posljednji dio koji želim istaknuti, iako je ovo samo prvi tekst o trećoj sezoni od nekoliko planiranih, nadopunjavanje je režije Gorana Rukavine, fotografije Darka Drinovca i ponavljajuće pjesme Pipsa„K1“.

Može li se „biti dobar u zlom svijetu“? Provjerite u ponedjeljak, u 21 sat, na HRT 1, kao i na multimedijskom servisu HRTi. Po meni, i to kažem bez grižnje savjesti, trenutno ne postoji ništa bolje u domaćoj produkciji.

Sve fotografije i videozapisi korišteni u ovom tekstu preuzeti su s press platforme uz dozvolu producenta:

RING_PRODUKCIJA (1)

Oglasi