Ako pitamo kritičare popularnog britanskog filmskog časopisa „Sight & Sound“ – svakako. Što je toliko privlačno u debitantskom hororu Jordana Peelea? Nominacija za „Zlatni Globus“, najbolji film godine „S&S.-a“, izrazito hvaljen na Rotten Tomatoesu. Je li zbilja toliko dobar? Zar zaista dosad nismo imali boljih filmova? Je li razlog takvih pohvala i nagrada taj da je pogodio ksenofobni trenutak SAD-a pa poslovično liberalni Hollywood odlučuje nagraditi društveni podtekst ili se zaista radi o filmu koji donosi nešto svježine u dosadni, predvidljivi svijet zarade?
Veseli činjenica da je ove pohvale i nagrade dobio horor. U tom smislu, promatran čisto žanrovski, „Bježi“ pokazuje kako žanr može biti i dobar i ozbiljan. Ne moraju ga činiti filmovi tematski usmjereni na Noć vještica niti zombiji koji na popularnosti serijala „Okružen mrtvima“ izviru iza svakog ugla. Već promatrajući logo filma možemo pretpostaviti podtekst koji osvaja kritičare. U engleskom nazivu „Get Out“ riječ „Get“ napisana je bijelom, a riječ „Out“ crnom bojom. Ako ne obratite na to pažnju prije filma, nakon njega će Vam sigurno pasti na pamet.
Priča kreće kratkom uvertirom. Vidimo crnca kako prolazi cestom i maskiranog čovjeka kako ga napada i uvlači u auto. Nakon toga kreće uvodna špica gdje smo iz osjećaja nelagode prebačeni u dramu koja na trenutke izgleda kao da ju je režirao Woody Allen. Mladi par, crnac i bjelkinja, odlaze upoznati njene roditelje. Razgovor oko pitanja rase dolazi tek onako usput jer, smatra Rose (Allison Williams), za to nema potrebe. Iako ga njen odgovor ne zadovoljava sasvim, Chris (Daniel Kaluuya) odlučuje ignorirati instinkt. Kako ne bismo zaboravili žanr filma na putu će se dogoditi nešto što samo naizgled neće imati nikakve veze s upoznavanjem Roseine rodbine.
„Bježi“ je namjerno koncipiran kao upozorenje. Već je sama riječ tu da nam skrene pažnju na potrebu da se pobjegne od stravičnosti i nezamislivo bizarnog okruženja. Stravični elementi ovog filma svedeni su na psihologizaciju zbog koje se likovi ponašaju ili presrdačno ili izrazito odbojno. Ne znaš sasvim što se krije iza te čudnosti, ali znaš da nešto ne štima. Mladi redatelj tako u debitantskom filmu uspijeva postići nešto za što i iskusnijim redateljima treba više vremena: gledatelj se počinje osjećati kao glavni lik. Upitnik koji se, kako film traje, polako crta iznad glave postaje veći kako priča ide prema kraju, a konačni rasplet nije predvidljiv iako – to shvatimo nakon što vidimo kraj – postoje njegove naznake kroz film.
Tolerancija je presnažna riječ za opis poruke filma. Potreba da se „Bježi“ iz okruženja u kojem razni bizarluci imaju moć donositi dalekosežne odluke sjajno rezonira s kritikom društvenog uređenja na koju je Hollywood od Trumpove pobjede na američkim izborima preočito osjetljiv. Definicija slobode i ljudskosti tema je s kojom se ovaj horor vrlo ozbiljno poigrava, a svijest i identitet odvojeni su zidom jedva vidljive percepcije.
„Crno je u modi“ – kaže jedan od likova.
To pomodarstvo je okrenuto naglavačke i svijet u kojem su svi htjeli biti bijelci više ne postoji. „Bježi“ je film koji itekako dobro pokazuje kako je rasa tek jedna mogućnost identiteta, dok važnija ostaje sklonost ostajanja svojim tamo gdje svi stavljaju maske. Ako imaš imalo originalnosti moraš se boriti za preživljavanje jer će te inače ljudi oko tebe opljačkati upravo za nju. To je, čini mi se, važnija poruka od rase.
„Bježi“ je jako dobar horor, ali i inteligentan i višeznačan film. Daniel Kaluuya fenomenalno je dočarao tipa koji putuje od optimizma do beznađa, a njegove su ekspresije lica na trenutke toliko fascinantne da poželiš vratiti određene scene. Međutim, sve to zajedno po meni ne opravdava hype. Možda za najbolji film treba imati nešto više od izražene društvene kritike i očitog pozivanja na originalnost i identitet. Detalj iz filma, međutim, treba istaknuti:
Slijepi trgovac umjetninama raspravlja s glavnim likom o umjetnosti. On odlučuje što će postaviti na zidove galerije iako ništa ne vidi. Kritika kritičara tu super funkcionira jer, ne slučajno, glavni junak ima oko za fotografiju.
Mogu li se osjećaj i umjetnički instinkt kopirati? „Bježi“ na to pitanje odgovara poput svakog umjetnika što ga, bez obzira na sve, ne čini nezaboravnim remek-djelom.
Iako, nećete pogriješiti ako ga odlučite pogledati.
Ekranizacija 
One Comment