Tko je ubio sestru Cathy Cesnik? Ubojstvo redovnice u Baltimoreu 1969. preraslo je u urbanu legendu, a urbana legenda prerasla je u izvanrednu Netflixovu dokumentarnu seriju „Keepers“. Nastavak je to trenda koji je započeo HBO-ov „Jinx“ i podcast „Serial“, da bi se kroz izvrsni „Making a Muderer“ pozicionirao na Netflixu. „Keepers“ je ipak ponešto drugačiji od navedenih primjera, prvenstveno zato jer je pitanje kojim je započet ovaj tekst središnja, ali ne i glavna tema serijala. Kako ulazimo u misteriju ubojstva redovnice u studenom 1969., shvaćamo kako se ispred nas raspetljava daleko snažnija i kompleksnija priča. Fokus prelazi sa žrtve na sumnjivce kao što je i uobičajeno za ovaj popularan žanr, no zatim saznajemo kako žrtava ima više i kako su neke od njih – žive.
Mučnina i gađanje emocije su koje dominiraju tijekom gledanja ovog serijala. Ubojstvo postaje samo vrh spleta događaja koji su toliko odvratni da ih je teško, a i nepotrebno prepričavati u osvrtu. Crkva, država Maryland i policija u sprezi zataškavaju određene implikacije događaja, a misterija ubojstva Cathy Cesnik se tijekom godina pretvara u jednu od najpoznatijih i najspominjanijih urbanih legendi Baltimorea. Baltimore je grad koji smo upoznali kroz Simonovu „Žicu“. Serija koja se danas smatra jednom od najboljih u povijesti televizije zauzela je dokumetarni pristup kako bi kroz različite sezone prikazala različite realnosti grada. Droga, korupcija, školstvo i novinarstvo samo su neke od tema te genijalne serije. „Keepers“ spaja sve te teme u priču u kojoj istraživački rad entuzijasta i novinara postaje važniji od policijskog. U tom kontekstu „Keepers“ možemo promatrati kao dodatni doprinos narativu koji smo upoznali. Prikrivanje zločina i korupcije, oslobađanje krivaca čak i kad je laicima jasno da krivica postoji – naučit ćemo – nije nešto što je svojstveno samo hrvatskoj stvarnosti.
Tu „Keepers“ ustvari postaje serijal aktualan i za nas. Poveznice nekadašnjih novinskih naslova s postupcima policije i države postaju očite. Katolička crkva se ne dira ako nije nužno, a zlostavljanje je bolje prešutjeti i praviti se da se za njega ne zna ili da se nikada nije dogodilo. Nije „Keepers“ savršena dokumentarna serija, ima ona i svojih mana. Konkretno, kad akteri govore o „potisnutim sjećanjima“ serijal zauzima stav prema kojem se saznanja dobivena na taj način trebalo uzeti bez rezerve. Iako se slažem da je nedopustivo niti ne istražiti tvrdnje žrtava koje su se naknadno prisjetile proživljenog, moram napomenuti kako ovaj serijal razmjerno često upada u zamku naknadnog tumačenja događaja. Tumačenje negdašnjih događaja iz današnje perspektive, bez njihovog sagledavanja u kontekstu u kojem su se dogodile, česta je pojava u ovom žanru i vrlo često zna razvodniti temu kojom se serijal bavi. To nije slučaj s ovim dokumentarnim serijalom iako se mana na nekoliko mjesta vidi, ostali su argumenti dovoljno snažni da se teza koju serijal postavlja nema potrebe preispitivati.
Snaga ove dokumentarne serije su, ipak, ljudi. Naslovne uloge su s pravom prepuštene preživjelim žrtvama i policajcima koji su akteri istrage. Povezanost slučaja ubojstva i slučajeva spolnog zlostavljanja nešto je u što se danas ne sumnja, a pomnijom analizom novinskih članaka Baltimore Suna i ostalih tiskovina dolazi se do zaključka kako je slučaj ubojstva Cathy Cesnik jedan od onih o kojemu se u samoj policijskoj postaji nije smjelo postavljati previše pitanja i za kojeg se gotovo konsenzusom tvrdi da je – zataškan. Je li tome razlog što je glavni zlostavljač (a to je svojim popisom potvrdila i Katolička crkva) bio i policijski kapelan? Je li ubojstvo Cathy Cesnik ustvari nehotična posljedica pokušaja zastrašivanja? Na koncu, je li drugo ubojstvo, ono Joyce Malecki, djelo istog počinitelja? Sve su to pitanja koja nam „The Keepers“ postavljaju metodično i razložno, a kako doku-serijal odmiče prema kraju tako se i broj osumnjičenih povećava.
„The Keepers“ je, bez sumnje, jedan od najboljih doku-serijala koje sam u životu pogledao. Svakako, jedan od najboljih podcast serijala. Pošto sam i sam doživio određena iskustva u institucionalnom, predominantno katoličkom okruženju koje je kasnije završilo u novinama kao mjesto nestručne skrbi i zlostavljanja, mogu i iz osobnog iskustva reći kako su djeca najranjivija skupina društva. Djeca bez skrbi ili djeca koja su prepuštena institucionalnoj skrbi za dobrobit vlastitog obrazovanja ranjivija su nego ona koja odrastaju u sređenom obiteljskom okruženju. Tu ranjivost, nažalost, predatori iskoriste, a jednom izigrano povjerenje teško je vratiti. Zato bi, po meni, najbolji prijevod ovog serijala bio „Skrbnici“ jer se ovdje zaista radi o ljudima koji su trebali skrbiti za svoje štićenike, a ono što su radili nema veze s vjerom, religijom i ljudskošću nego s poremećenim umom. Nažalost, takav um na poziciji od povjerenja, na poziciji koja omogućuje pristup djeci, izrazito je opasan.
Na kraju, tko je zaista ubio Catherine Cesnik? Mogućnosti je nekoliko no sve su povezane na mrežu zlostavljanja koja se događala u srednjoj školi Keogh. Ovaj mučni i odlični dokumentarni serijal treba pogledati. Iako se prilikom gledanja nećete osjećati ugodno to mu nije ni svrha. Neke se stvari trebaju reći, a neke istine se ne smiju ignorirati. Najviše kako bismo spriječili da se ponavljaju – u budućnosti.
Ekranizacija 