“DEFENDERS” – Ni izbliza dobri koliko se priča

Već nakon što je objavljeno da je Netflix potpisao ugovor s Marvelom o stvaranju nekoliko serija o tzv. „prizemljenim“ junacima, znalo se da će „Defenders“ biti konačan cilj. Počelo je s „Daredevilom“, nastavilo se s „Jessicom Jones“. Te su dvije serije postavile temelje. Obje odlične, sjajne atmosfere, odličnih antagonista i moćne priče, postavile su standarde ne samo za serije o superjunacima. Dapače, njihov utjecaj možemo vidjeti u „Loganu“ ili „Deadpoolu“. Pokazano je da je moguće napraviti visoko kvalitetan sadržaj koji će imati R oznaku i koji će biti rađen za ozbiljniju publiku. Priča se nastavila serijama „Luke Cage“ i „Iron Fist“. Obje slabije od svojih prethodnika, s tim da je „Iron Fist“ bez pogovora bio najlošiji od navedenih serija.

S obzirom na taj slobodni pad u stvaranju novih serija iz Marvelova svemira, postojala je određena skepsa oko „Defendersa“. Izgledalo je kao da se Netflix-Marvel suradnja ispuhala. Osam epizoda prve sezone „Defendersa“ donekle vraća izgubljeno povjerenje, makar je po mom sudu to još uvijek daleko od lauda koje serija dobiva na internetu.

Svakako bih onima koji nisu pogledali nijednu od navedenih serija preporučio da ih sve pogledaju. Teško će bez tog predznanja biti pratiti karakterizacije likova, a neki njihovi postupci bit će vam nepotrebno nerazumljivi ili iritantni. „Daredevil“ je jedina od navedenih serija koja je doživjela dvije sezone. Druga polovica te druge sezone „Daredevila“ za radnju „Defendersa“ je jako važna. Zbog te drugo polovice shvatit ćemo psihičko stanje u kojem zatičemo Matta Murdocka na početku priče, ali i odnos prijatelja prema njemu. Charlie Cox sjajno dočarava jednu od najsnažnijih tropa lika iz stripa, njegovo katoličko podrijetlo i osjećaj krivnje. Taj osjećaj krivnje nešto je što prožima „Daredevila“, a njegova definicija morala ponovno postaje predmetom scenarističkog fokusa.

S druge strane nalazi se Danny Rand kojeg ipak malo bolje glumi Finn Jones. Čelična šaka iliti Iron Fist (smatram da imena superjunaka treba pisati u originalu pošto ih je nemoguće sve prevoditi) ima svoje moralne demone, a oni kao izravna posljedica njegove serije ovdje prečesto djeluju kao djetinjarije i preglumljavanja razmaženog derišta. Na sreću, u „Defendersima“ je to prepoznato pa se u nekim dijalozima baš to apostrofira. Luke Cage i Jessica Jones nalaze se negdje između ta dva pola. Oni su još od serije „Jessica Jones“ povezani, ali razdvojile su ih okolnosti na koje nisu mogli utjecati. Njihova je funkcija povezivanja ovdje izražena do kraja. Oboje su teški individualci koji su prečesto najveći neprijatelji sami sebi. No, zato što znaju prepoznati vlastitu autodestruktivnost, prepoznat će i psihološke prepreke koje razdvajaju Matta Murdocka i Dannyja Randa. Pozicija u kojoj će se naći, da Randa tretiraju kao nedoraslo derište kojem se ništa ne da objasniti, kao da govori o podsvjesnom priznanju scenarista o pogrešci učinjenoj pri karakterizaciji u njegovoj matičnoj seriji.

Ono što je u „Defendersima“ puno bolje nego u „Lukeu Cageu“ ili „Iron Fistu“ je antagonist. Izvanredna Sigourney Weaver sjajno predvodi „The Hand/Ruku“, tajnu organizaciju koja kontrolira puteve kriminala s ambicijom ostvarivanja vječnog života. Iako će u njihovoj potrazi ljubitelji stripa prepoznati popularnu stripovsku tropu vraćanja u život i ostvarivanja ambicije potpune kontrole nad svijetom, oni se zbog različitih karaktera često nalaze u sukobu. Weaver je predobra glumica, svjesna svoje karizme, da ne bi iskoristila takvu poziciju. Nažalost, s obzirom na kratkoću sezone i količinu vremena koja je ptorebna kako bi se junaci upoznali, ona nije dosegla kvalitete koje su ulozi antagonista pokazali Vincent D’Onofrio u „Daredevilu“ ili David Tennant u „Jessici Jones“. Šteta je to zato što je izvedba obećavala, a njen je kraj izveden zbrzano i predvidljivo, pa čak bih rekao i nedosljedno dotadašnjoj karakterizaciji.

Tempo serije je do treće epizode dosta spor i funkcionira uglavnom kao ekspozicija. Upoznajemo gdje se nalaze naši junaci, divimo se Kirsten Ritter koja opet briljira u ulozi Jessice Jones, i u principu čekamo trenutak kad će se četvorka upoznati. Iako mi je donekle žeo, najviše zbog Weaver, što serija nije imala Netflixu standardnih 13 epizoda skraćeno je trajanje najviše pomoglo ubrzavanju radnje i shvaćanju da jedino suradnjom mogu uspjeti pobijediti opasnu prijetnju koja se (po tko zna koji put u Marvelovom filmskom svemiru) nadvila nad New York. Kad se junaci jednom susretnu, priča se ubrzava i do svog kraja stiže čak i relativno brzo. Problem s tom brzinom vidim u tome što su postupci pojedinih likova toliko zasjenjeni emocijama i infantilnošću (da, mislim na Daredevila i Iron Fista) da završni konflikt izgleda slabo i neuvjerljivo. Najvećim dijelom i zato jer je zbog neobjašnjivog pomračenja uma sa scenarističke strane iz njega eliminirana Weaver.

Antagonist s kojim se junaci na kraju susreću je preslab za samo jednog od njih, a kamoli za četvoro, a jednako je iritantan kao i pri ranijem susretu u jednoj od Marvel-Netflix serija. Ne želim kvariti doživljaj gledanja niti otkrivati radnju, no scenaristi „Defendersa“ su pokazali da nisu shvatili da  su jednom iritatnog lika, s jednom izlizanom potkom, u stanju na potpuno isti način iskoristiti dvaput. To je ubilo zanimljivost koju su tako uspješno gradili od četvrte do šeste epizode, a žal za pravim, punokrvnim antagonistom kakav je Weaver sigurno bila ostao je do kraja sezone.

Da, „Defenders“ su bolja serija od nekih drugih, filmskih team-upova. No, svejedno imaju ozbiljnih problema u scenarističkom smislu, svejedno nisu (a po meni su trebali) razjasnili mjesto ovog kutka Marvelovog svemira u kontekstu veće, filmske priče. Još uvijek ne znamo gdje se u velikoj shemi stvari bilo tko od njih uklapa, a već nam za koji mjesec slijedi nova Netflixova serija o Punisheru koji će navodno biti baziran na MAX ediciji koju je pisao Garth Ennis.

Valjda to neće zeznuti. „Defendersi“ su ok, na mogli su i trebali biti puno bolji. Samo da je bilo više atmosfere i karakterizacije, a manje patetike i recikliranja.