U neko doba, kad dostigneš zrelost ili barem razdoblje u kojem se ona pretpostavlja, poželiš imati „ovu glavu i one godine“. Vratiti se u mlade dane u kojima si bio zgodniji, brži, okretniji, s čitavim životom pred sobom. U srži takve želje krije se mogućnost za ispravljanjem svih propuštenih prilike i onih „krivih Drina“ koje stvorimo tijekom godina. Grafički roman Daleko susjedstvo obrađuje tu temu kroz osjećaj gubitka i egzistencijalizam, ali i pretpostavku kako s vremenom zatvaramo puni krug.

Sredina devedesetih, Generacija X, Kurt Cobain se ubio, iluzije su potrošene, a ljudi su izgubljeni kao i američka politika. Desetljećima se sve odvijalo u odnosu na Sovjetski Savez, a sad je taj vječni neprijatelj sišao sa povijesne scene. Političari su izgubili smjer. Ljudi, kako to obično biva kad se to dogodi, također. U takvom je vremenu Alex Robinson napisao „Ofucani Holivudski Film“. Njegovi su likovi stilom crtanja bliži karikaturi nego realizmu, njihovi su postupci često površinski ili pretjerani, a obraćanje čitatelju kao svjedoku događanja neposredno je i iskreno da se gotovo doima poput krika. Grunge generacija je vrištala glasno, Robinsonovi likovi vrište suptilnije. Dok se nose s očekivanjima sadašnjosti, gnjevni tšo nisu rođeni koje desetljeće prije, odaju priznanje prošlosti. Prošlost je ovdje romansirana, sadašnjost tmurna, a budućnost neizvjesna.