Svaki novi film Mela Gibsona neizbježno će izazvati kontroverze. Nakon „Hrabrog srca“, „Pasije“ i „Apocalypta“ Gibson se je pozicionirao kao jedan od najznačajnijih redatelja suvremenog filma, ali njegovu poziciju velikana sedme umjetnosti u pitanje su doveli nagla narav, antisemitizam i vjerski ekstremizam. Slijedom toga, kritike na „Greben spašenih“ treba uzeti sa zrnom soli. S jedne strane zato što teme koje nekritički predstavljaju religiju ne pripadaju dominantnoj struji, a s druge zato što SAD više nema istu percepciju u svijetu kakvu su imale tijekom ili netom nakon Hladnog rata.

Oglasi

Navikli smo na prikaze Pariza kao grada romantike i svjetla, navikli smo na prikaze umjetničke prošlosti i nostalgije za boljim vremenima. No, ono što nam donosi „Divines“, film koji je osvojio nagradu Camera D’Or na festivalu u Cannesu, prikaz je Pariza na koji nismo navikli. Prikaz geta u kojem sustav ne funkcionira nešto je što bismo prije vezali za afroameričku nego za francusku kinematografiju. Samouka redateljica Houda Benyamina snimila je možda i najbolji film godine.

“Izgubljeni grad Z” možemo gledati isključivo kao film iako je možda zabavniji kao posveta fanatizmu i opsesiji. Percy, glavni lik ovog, po svemu ambicioznog filma, pokazuje odlike čovjeka koji je do te mjere posvećen otkrivanju nepoznatog, izgubljenog grada da se u slučaju neostvarivanja te ambicije čitav život smatra – promašenim. Na isti, iako drugačiji način, u “Whiplashu” opsesija zamjenjuje realnost života i dovodi do opsesije koju je nemoguće razumjeti ako ju se samo promatra izvana.