Na film „Imena ljubavi“ naletio sam tražeći lagano filmsko štivo nakon napornog dana. U opisu je pisalo da se radi o mješavini komedije i romantike pa smo se onako obiteljski poredali po kauču i započeli s gledanjem. Mogu reći kako se radi o filmu kakav mogu snimiti samo Francuzi. Jedino oni mogu snimiti komediju o sukobu ideologija, a da na kraju završe na smiješnoj i pozitivnoj noti. „Imena ljubavi“ su jedan od luđih filmova koje sam gledao u posljednje vrijeme. Okosnica radnje je hipijevska ljevičarka koja je davno zaključila da je jedini način da desničarima otvori oči taj da se s njima poševi. Iz tog njenog zaključka proizaći će čitav niz komičnih situacija, ali i ozbiljna poruka o stanjima svijesti na tlu današnje Europe.  

Oglasi

Navikli smo na prikaze Pariza kao grada romantike i svjetla, navikli smo na prikaze umjetničke prošlosti i nostalgije za boljim vremenima. No, ono što nam donosi „Divines“, film koji je osvojio nagradu Camera D’Or na festivalu u Cannesu, prikaz je Pariza na koji nismo navikli. Prikaz geta u kojem sustav ne funkcionira nešto je što bismo prije vezali za afroameričku nego za francusku kinematografiju. Samouka redateljica Houda Benyamina snimila je možda i najbolji film godine.