Televizijski studeni, što se superjunaka tiče, završili smo velikim crossoverom između 4 CW-jeve serije. Imam prijatelja koji je davno rekao kako su crossoveri uništili DC univerzum u stripovima, pa ni od crossovera u 4 odvojene serije nije očekivao ništa bolje. Lanjski spoj „Supergirl“, „Arrowa“, „Flasha“ i „Legenda budućnosti“ potvrdio je tu tezu. Ovogodišnji je nešto bolji, ali i dalje mu je potencijal neiskorišten jer mane svake pojedine serije bolno izlaze na vidjelo. Već dvije godine tvrdim kako su „Legende budućnosti“ potpuno neočekivano najbolja serija Arrowversea, a ovaj je crossover samo potvrdio takvo razmišljanje.

Oglasi

U uvodniku Fibrinog „Punishera“ Garth Ennis govori o tribini održanoj početkom stoljeća kojoj je tema bila „Nasilje u stripovima“. Kad je na toj tribini netko spomenuo Punishera gotovo su ga ismijali i posvetili se „ozbiljnijim“ stripovima. Prema Ennisovim riječima, tad mu je prvi put palo na pamet da „sveznalicama“ da do znanja da je Punisher nepravedno podcijenjen. Dvadesetak godina kasnije, njegov rad na Punisheru, u okviru Marvelove MAX etikete, smatra se jednim od najboljih u stripovskoj povijesti. Nakon nekoliko više ili manje uspješnih fimskih adaptacija, dočekali smo i onu televizijsku. Kooperacija Marvel-Netflix dala nam je Punishera kakvog dosad nismo imali prilike vidjeti. Reći ću bez pardona, kritičarima usprkos, i jednu od najboljih serija godine.

Konac je studenog, doba kojem se u našim krajevima tradicionalno svinje ne vesele. Doba je to čvaraka i kobasica, slanine i rakije. Shodno tome, dolazi nam i ovotjedna tema grupe Ekranizacija. 

GASTRONOMIJA! 

Uz koje ste filmove zadnji put ogladnili? Uz koje ste filmove počeli kuhati. Nemojte biti poput nekih pa jesti sendvič dok Hannibal Lecter prži mozak na tavici, ali možete recimo sanjati o sushiju poput Jira ili odigrati Soul Kitchen poput Fatiha Akina. Ne bih imao ništa protiv Babettine Gozbe, štakora koji zna kuhati ili Kebab Connection. Uz koje filmove Vama rastu zazubice?  

Ove godine sve je više dokumentaraca o stripu. AMC je u sklopu svog serijala AMC Visionaries izbacio “Tajnu povijest stripa Roberta Kirkmana”, a SyFy Wire je u pet nastavaka objavio priču o povijesti Image Comicsa. Svi znaju za dva velika igrača na stripovskom polju. DC i Marvel godinama su prisutni u kolektivnoj svijesti, do razine na kojoj je dio američkog identiteta poistovjećen s junacima koji su izašli iz te dvije kuće. Globalizacijom, kinom i internetom taj trend je nadišao granice SAD-a, pa su američki superjunaci postali dijelom opće globalne kulture, a prilivom autora sa svih strana svijeta dobili su i prijeko potrebnu kozmopolitsku/kritičku crtu. Početkom devedesetih, međutim, u doba generacije X, dogodilo se nezamislivo. Pojava trećeg velikog igrača na tržištu.

Nije tajna da je Noomi Rapace odlična glumica. Film u kojem ona glumi čak sedam uloga to potvrđuje. „Tajna broja sedam“ jedan je od intrigantijih SF naslova godine u kojem uz odličnu Rapace svakako treba istaknuti Glen Close. Sedam različitih uloga u istom filmu podsjećaju na izvanrednu Tatianu Maslany u seriji „Orphan Black“, a ono što veže i jednu i drugu temu kritika je modernog načina života i suočavanje s njegovim posljedicama.

Dolazi nam nova tema grupe Ekranizacija! 20. studenog 1962. okončana je Kubanska kriza. Tim povodom dolazi nam nova tema

HLADNI RAT

Filmovi o Hladnom ratu koji nam prvi padaju na pamet vjerojatno su oni američke produkcije. No, oni nisu jedini. Kojih se Vi filmova možete sjetiti? Hladni rat je bio hladan samo nazivom, strasti su u njemu bile – prilično uzavrele. 

Iako postoji rizik da će netko reći kako se ponavlja godinama, rečenica prema kojoj su filmovi o superjunacima onoliko dobri koliko su im uvjerljivi antagonisti jedan je od postulata žanra. Nažalost, „Liga pravde“ tu pada na ispitu jer, koliko god zaslužuje plus radi odnosa između članova lige, Steppenwolf nije tip negativca koji opravdava formiranje Lige. To je problem koji se ponavlja. Jer, niti Enchantress u „Odredu otpisanih“,  niti Doomsday u „BvS“, a niti Ares u „Wonder Woman“ nisu uvjerljivi zlikovci. Dijelom je to zbog lošeg CGI-ja, dijelom zbog neuvjerljive priče, a dijelom i zbog sjene Heatha Ledgera koja je uvjetovala antagoniste da ga (prilično loše – vidi Eisenberg) oponašaju. Svemu tome usprkos, „Liga pravde“ je ipak zabavan i solidan film. U svakom slučaju nije vrijedna negative kakva vlada na internetu.

Sutra nam u kina dolazi „Liga pravde“. Zbog svih izmjena, nasnimavanja i dodatnih kadrova nisam optimističan zbog filma, ali to nije loš znak. Kad su očekivanja niža film iznenadi. Povodom dolaska u kina tog okupljanja DC-jevih superjunaka odlučio sam se prisjetiti jednog od najljepših stripova koje je „Fibra“ ikad izdala. Ne samo zbog toga što bez sumnje govorimo o najplodnijem hrvatskom strip izdavaču nego i zato što je Alex Ross jedan od najboljih strip autora koje možete naći. Njegov fotografski realizam od omiljenih likova čini ljude pogađajući onu tanku granicu realnog i božanskog koju je tako teško postići kod superjunaka. Oni su omnipotentni, moderni bogovi. U njima su, kako je to svojedobno sažeo Grant Morrison, skupljeni svi neispunjeni snovi. Mark Waid je odlučio te snove pretvoriti u noćnu moru pa je radnju „Kraljevstva“ smjestio u budućnost u kojoj su ljudi odlučivanje prepustili superjunacima, a nova generacija junaka ponaša se poput razmaženih derišta pa bez kontrole i poštovanja prema ljudskom životu stvara atmosferu straha. Novi su superjunaci postali opasniji od negdašnjih zlikovaca.

Na film „Imena ljubavi“ naletio sam tražeći lagano filmsko štivo nakon napornog dana. U opisu je pisalo da se radi o mješavini komedije i romantike pa smo se onako obiteljski poredali po kauču i započeli s gledanjem. Mogu reći kako se radi o filmu kakav mogu snimiti samo Francuzi. Jedino oni mogu snimiti komediju o sukobu ideologija, a da na kraju završe na smiješnoj i pozitivnoj noti. „Imena ljubavi“ su jedan od luđih filmova koje sam gledao u posljednje vrijeme. Okosnica radnje je hipijevska ljevičarka koja je davno zaključila da je jedini način da desničarima otvori oči taj da se s njima poševi. Iz tog njenog zaključka proizaći će čitav niz komičnih situacija, ali i ozbiljna poruka o stanjima svijesti na tlu današnje Europe.  

Pivarstvo u Hrvatskoj postaje sve popularnije. Iz godine u godinu sve je više pivovara i sve je više craft piva. No, pivarstvo nije jednostavan zanat. Ono ima dugogodišnju tradiciju koju treba poštovati, a rijetko je koja zemlja učinila taj zanat sastavnim dijelom identiteta u mjeri u kojoj je to učinila Belgija. Strip „Gospodari ječma“ govori o toj tradiciji, o pivarskoj obitelji i njihovih 150 godina. No, isto tako govori o turbulentnom razdoblju punom promjena. Sve se mijenja, mijenjalo se i pivarstvo. No, kako to obično biva, više od svega mijenjaju se – ljudi. Barem se tako na prvi pogled čini.

Danas postoji toliko filmova koji na silu žele biti inteligentni da ponekad ispadaju prepametni za vlastito dobro. Rijetko se dogodi film koji od početka zna što želi biti, a da onda na kraju to i ispadne. Takve filmove nekritički volimo. Identitet, to izgubljeno čedo Hollywooda, nije sasvim nestao. Da je tome tako najbolje nam pokazuje serijal o Johnu Wicku. To su filmovi koji od samog početka znaju što su, ne pretvaraju se i kao plod toga daju nam jasnu strukturu. Stvar je jednostavna, vidjeli smo ju tisuće puta. Osveta, hodajući arsenal oružja, ubijam sve što mi se nađe na putu i pritom uživam. Ne mislim da griješim kad kažem da su ovakvi filmovi rijetki. No, to što predstavljaju endemsku vrstu u politički korektnom i „brooding“ zanatu nikako ne znači da su loši. Naprotiv. Keanu Reeves sasvim solidno obavlja misiju junaka kojem je netko stao na žulj. Namjera je poznata. Za razliku od poslovice, njegova osveta nije hladna. Ona je metodična i kipi. Zato su, u kontekstu političke korektnosti i pseudo-intelekta, filmovi o Johnu Wicku čista, iskrena uživancija. Koliko je to tako najbolje se vidi na početku. Prvi osvetnički pohod počne zato jer mu netko ubije psa. Djeluje isforsirano? Vjerujte, nije. Dugo nisam vidio bolji motiv da netko poubija sve što se kreće.

Nedjelja večer, 20 sati, dolazi nam nova tema grupe Ekranizacija! Danas je kažu sportski dan pa je nova tema grupe Ekranizacija

SPORTSKI FILM

Igrali su zajedno Stallone i Pele, a brazilski je čarobnjak nedavno dobio i biografski film. Pacino je bio trener, a Jordan glumac. Kojih se Vi sportskih filmova sjećate?