Iako postoji rizik da će netko reći kako se ponavlja godinama, rečenica prema kojoj su filmovi o superjunacima onoliko dobri koliko su im uvjerljivi antagonisti jedan je od postulata žanra. Nažalost, „Liga pravde“ tu pada na ispitu jer, koliko god zaslužuje plus radi odnosa između članova lige, Steppenwolf nije tip negativca koji opravdava formiranje Lige. To je problem koji se ponavlja. Jer, niti Enchantress u „Odredu otpisanih“, niti Doomsday u „BvS“, a niti Ares u „Wonder Woman“ nisu uvjerljivi zlikovci. Dijelom je to zbog lošeg CGI-ja, dijelom zbog neuvjerljive priče, a dijelom i zbog sjene Heatha Ledgera koja je uvjetovala antagoniste da ga (prilično loše – vidi Eisenberg) oponašaju. Svemu tome usprkos, „Liga pravde“ je ipak zabavan i solidan film. U svakom slučaju nije vrijedna salve negative kakva vlada na internetu.
Možda je stvar i u pragu očekivanja. Ako sam uspio izbjeći spojlere nisam uspio izbjeći provale razočaranja. Čak sam u jednom trenutku pomislio da negativne kritike nisu slučajne. Na sreću, princip prema kojem moram nešto pogledati prije nego što zaključim pokazao se ispravnim. „Liga pravde“ nastavlja se na događaje iz „Zore pravde“ u kojoj svijet ostaje bez Supermana. Zanimljivo je primijetiti kako ovdje nije do kraja iskorišten grafički roman „Svijet bez Supermana“ kao ni njegov nastavak „Povratak Supermana“ što neki fanovi ne mogu oprostiti. To ne čudi s obzirom da je riječ o jednom od najboljih strip izdanja devedesetih. Pitanje je, međutim, koliko je to opravdana kritika. S obzirom na produkcijske probleme s kojima se susrela „Liga pravde“, ali i DC općenito, veliki je uspjeh što je ovaj film ipak ispao zaokružen i što je uspješno odradio većinu glavnih zadaća. Uz od ranije uvedene Supermana, Batmana i Wonder Woman na velikom smo platnu prvi put vidjeli Flasha, Aquamana i Cyborga. „Liga pravde“ nije potpuna. Nedostaje nam još Green Lantern, a voljeli bismo (iako vjerojatno nećemo) vidjeti i Martian Manhuntera. Dinamika između likova je dobra, a nikako se ne bih složio s kritikom da je humor već viđen i usiljen. Flash se pokazao kao dobitak za učmali i depresivni DC svemir i dokazao kako odluka „kuće koju je sagradio Clark“ o odvajanju televizijske i filmske priče ipak nije bila loša. Priznajem, pogriješio sam kad sam mislio da različite svemire treba spajati. Ako pogledamo smjer u kojem se ovaj televizijski kreće – bolje da su odvojeni.
Da se vratim na film. Slično kao „Odred otpisanih“ i „Wonder Woman“, „Liga pravde“ ima problem antagonista kod kojeg zaista ne znaš što je gore. Je li veći problem to što je samo još jedan u nizu negativaca s rogovima na glavi, to što je CGI katastrofalan ili to što nije kvalitetno objašnjena motivacija za pokoravanje zemlje. Shvaćam da se htjelo ostaviti prostora za Darkseida i priču o Novim Bogovima, no riječ je o priči koja se najavljuje već tri filma, a još uvijek nam nije ništa bliža nego kad je spomenuta na kraju „BvS“- a. Opet, čini se da je formiranje vlastitog svemira konačno dobilo smjer, zajedničku notu pod kojom će funkcionirati kao cjelina. Geoff Johns kao osoba koja bi trebala nadgledati proces očito zna koju priču želi ispričati. Bez obzira što na nju čekamo predugo, u odnosu na Goyerove početke to je napredak.
„Liga pravde“ profitira od likova koje volimo, no produkcijski i montažni problemi bolno su vidljivi tijekom gledanja filma. Vic kako smo konačno dobili dokaz da je Mišo Kovač Superman neću komentirati, ali razlika u tonu filma koju u odnosu na Snydera donosi Whedon itekako je vidljiva. Iako je Snyder još uvijek formalno potpisan kao redatelj ljubitelji superjunaka primjetit će neke sličnosti i radnji s prvim Avengersima. To ne treba čuditi kad se uzme u obzir da je Avengerse, kao i dobar dio ovog filma, potpisao isti redatelj. DC je ovim filmom napravio zabavan proizvod koji odlično funkcionira unutar žanra i možda čak junacima vraća pozitivni stripovski štih.
Affleck vidljivo „nije sasvim doma“ u ulozi Batmana, ali zato Gal Gadot suvereno vlada likom Wonder Woman, dok su Aquaman i Flash pun pogodak. Cyborga je bilo teško doživjeti u vremenu koje je dobio na platnu, ali on je i inače jedan od kompleksnijih likova i trebat će vremena da dosegne potencijal. Možda je, to se intimno nadam, jedan od najvećih dobitaka to što smo dobili Supermana koji sliči onome što bi taj lik trebao biti. Povratak omiljenog Kriptonca korijenima nešto je što je kronično nedostajalo DC-ju, a u previše je filmova izgledalo kako scenaristi ne znaju što bi s njim. Ovdje je Superman ono što i treba biti. Simbol nade i snage čovječanstva. No, on je i superjunak koji se zna našaliti s vlastitom omnipotentnošću. Superman koji se šali? To dosad nismo vidjeli. Bar ne na ovako prirodan način. „Liga pravde“ je uvod koji je po svemu trebao biti njegov prethodnik. Kao uvod i upoznavanje likova funkcionira odlično. Ostaje žal što na platnu nismo vidjeli Lanterna, kao i zbog toga što proizvod opet nije zaokružen do kraja. Ne znam tko DC-ju radi CGI, ali zaista bi trebali razmisliti o promjeni. Svaki njihov antagonist izgleda kao da je izašao iz loše video-igre, a neki od ikonskih negativaca zaista ne zaslužuju taj tretman. Kad se sve zbroji i oduzme, iz kina sam izašao zadovoljan jer je „Liga pravde“ bila daleko iznad mojih (priznajem, na početku niskih) očekivanja. Film nije zaslužio salvu negativnih kritika koje dobiva kad se uzmu u obzir objektivni problemi koji su utjecali na promjenu režisera i ponovno snimanje scena kako bi dva različita pristupa izgledala koliko-toliko zaokruženo. Koliko god postoje objektivne krivnje za nedostatke filmova DC filmskog svemira na Warner Brosu i producentima, toliko – to treba glasno reći – nemaju ni sreće. Whedon i ovaj film korak su u pravom smjeru. No, što se budućnosti tiče brine me nešto drugo…
Kad se pogleda najava DC filmova za period do 2020. može se vidjeti kako u njihovom svemiru gotovo i nema filma koji ne mijenja glumačku postavu i redatelje kako se sjeti. Za neke projekte ostaje veliki žal, (što „Justice League Dark“ ne režira Del Toro npr), a za neke prevladava skepsa (samostalni „Batman“). Sve su to valjda logične posljedice kad stvaraš svemir u hodu, pogriješiš u startu i onda na pola puta mijenjaš smjer. DC trenutno izgleda kao čovjek koji se oporavlja od mamurluka, još malo hvata krivine i polako se diže na noge. Još se drži za ogradu i nastoji uhvatiti dah, ali sad barem vidi kamo ide. To je, s obzirom na sve, velika stvar. Zbog toga je šteta što ćemo na idući film iz njihovog svemira morati čekati oko godinu dana. Za to vrijeme Marvel će otići još nekoliko koraka dalje. To je šteta. DC ima fenomenalan potencijal. Sad ima i ljude s kojima ga može ostvariti. Johns i Whedon su moćna kombinacija. Kad bi samo bio siguran da će zaista i raditi zajedno. Jer, kad ti toliko redatelja odlazi zbog „kreativnih razlika“ i kad ti glumci žele odustati od uloga koje su inicijalno prihvatili s oduševljenjem onda nešto ne štima. Nadam se da će se to prestati događati jer fanovi, imajući u vidu vrhunsku kvalitetu stripovskog materijala, baš i nemaju strpljenja.
„Liga pravde“ je dobar i zabavan uvod. Film koji je bolji od očekivanja i koji nastavlja niz započet s (ipak puno boljom) Wonder Woman. Neke kritike stvarno se mogu okačiti mačku o rep. Jedini objektivni problem je što je samo to, a (nerealna?) očekivanja su bila postavljena puno više.
Ekranizacija 
1 Comments